Roditelji deteta koje je ubilo tvrdili su na sudu da nisu krivi. U ovom slučaju, osuda bi značila sigurnu zatvorsku kaznu, gubitak posla i mogući gubitak drugog djeteta, što se čini kao krajnje okrutna situacija za njih. Međutim, pitanja koja se javljaju nakon ovakvih događaja su mnogo dublja od same krivice.

Krivica je pravna kategorija i filozofski koncept koji se zasniva na tvrdnji da imamo slobodnu volju i sposobnost izbora. Međutim, krivica se često precjenjuje i postaje teret, ali u većini slučajeva je samo privremena posjeta našim mislima.

Osjećaj krivice je kompleksan i može prouzrokovati otpor ili prihvaćanje, u zavisnosti od konkretnih okolnosti i unutarnjih uvjerenja pojedinca. Iako se nekima čini da su roditelji pokušali opravdati svoje postupke, ne možemo točno znati što se dešava s njihovim mislima.

Jedna od nekoliko pitanja koja se postavljaju nakon tragedije ovakvog tipa jest: koje je pravo zadovoljenje u ovom slučaju? Sud će odlučiti o odgovornosti roditelja, ali ono što je važno jeste kako će oni reagirati na takav ishod. Kako će pokušati pomoći drugima i dopustiti da im drugi pomognu?

Osim toga, postavlja se pitanje: što je s krivicom roditelja pojedinih žrtava? Njima niko ne postavlja pitanja, već samo imaju stalni osjećaj krivice. Mnoga od tih pitanja nemaju odgovor.

U cjelokupnoj situaciji, bitno je da roditelji dečaka i svi uključeni nađu način da se oslobode krivice i da pronađu put dalje. Važno je da se u cijeloj situaciji pokaže elementarna ljudskost, kako bi se smirili svi demoni koji upravljaju sudbinom. Jer, krajnje je važno da se ljudi izjasne i suoče sa svojim osjećajima, kako bi mogli ići dalje.