Premijer Republike Srpske Radovan Višković istaknuo je da je povezivanje Banjaluke i Beograda autocestom jedan od ključnih infrastrukturnih projekata od nacionalnog interesa. On ističe da je ponosan na ovaj projekt, kao i na druge važne inicijative poput izgradnje hidroelektrana, solarnih elektrana, bolnica te povećanja plaća i mirovina.

Višković je naglasio da Vlada Republike Srpske već šest godina kontinuirano ulaže oko 400 miliona KM godišnje u privredu, s naglaskom na realni sektor. Zahvalio je stranim investitorima i domaćim privrednicima koji doprinose razvoju Republike Srpske.

Trenutno se grade hidroelektrane Dabar, Bistrica, Mrsovo, te se ne odustaje od projekta Buk Bijela usprkos opstrukcijama iz Sarajeva. Višković ističe da su prosječne plaće u Republici Srpskoj porasle s 1.000 KM u 2019. na 1.392 KM danas, dok su mirovine povećane za 70% u proteklih šest godina.

Republika Srpska ima najveću zaposlenost u povijesti, a Višković ističe da je u regiji prisutan značajan broj stranih investitora unatoč složenom okruženju u BiH. Nadalje, istaknuo je brojna ulaganja u bolnički sektor, kako infrastrukturno, tako i u kadrovskom osposobljavanju.

Višković je također ponosan na zakon o poticajima za povećanje plaća i stimulativne porezne stope u Republici Srpskoj. Ističe da je važno ulagati u medicinsku opremu te obučeni kadar kako bi bolnice u RS dobile kvalitetnu njegu za pacijente.

Premijer Republike Srpske istaknuo je da je Republika Srpska suočena s padom izvoza u prva četiri mjeseca ove godine, što nije posljedica Vlade RS već globalne ekonomske situacije uzrokovanom sukobima u Ukrajini. Unatoč tome, Višković naglašava da su male ekonomije poput RS ranjivije na globalna dešavanja, ali također imaju prednosti zbog svoje veličine.

Višković je izrazio ponos na privredu i radnike Republike Srpske te istaknuo da su vrijedni, radni i pametni. Međutim, naglasio je da politički lideri često otežavaju napredak i razvoj svojim međusobnim sukobima te suptilnim miješanjem u dogovore.

Na kraju, Višković je izrazio nadu da će Republika Srpska jednog dana moći disati punim plućima bez vanjskih uplitanja te da će politički lideri uspjeti prevladati svoje nesuglasice zarad zajedničkog dobra.