Lider Stranke slobode i pravde (SSP) Dragan Đilas optužio je Srpsku naprednu stranku (SNS) da je stvorila ekstremističku organizaciju Zavetnici, koja se poznata po nacionalističkim stavovima. Đilas tvrdi da su godinama govorili o tome kako je Vučić stvorio Zavetnike, daje im medijski prostor i finansira ih, ali da im nikada nisu traženi dokazi. Međutim, nedavni prelazak odbornika Zavetnika u Skupštinu Beograda koji su se pridružili SNS-u pokazao je da su bili u pravu.
Đilas također ističe da je slična situacija i sa pokretom Branimira Nestorovića, te da tvrdnje da mu se neki odbornici ne javljaju su priče za malu decu. On smatra da bi bilo poštenije da Nestorović i njegova ekipa prihvate ponudu Vučića koja im stiže preko ruskih posrednika i uđu u vlast sa SNS-om umjesto što se predstavljaju kao opozicija i varaju građane. Kao zaključak, Đilas predlaže da Nestorović i Zavetnici spoje snage i pod zajedničkim imenom „Zahvalnici“ uđu u vlast sa SNS-om.
Ove optužbe su izazvale veliko zanimanje i rasprave u javnosti. Mnogi se pitaju da li su Zavetnici i pokret Branimira Nestorovića zaista kreatori Vučića i da li je moguće da ih on finansira i omogućava im medijski prostor. S druge strane, postoje i oni koji smatraju da su ove optužbe politički motivirane i da je Đilas samo pokušavao diskreditirati svoje političke protivnike.
Uzmimo u obzir nekoliko činjenica. Prvo, Zavetnici su nacionalistička organizacija koja se zalaže za očuvanje srpske tradicije i kulture. Njihove javne nastupe i izjave često su privlačile pažnju medija i izazivale kontroverze. S druge strane, pokret Branimira Nestorovića također privlači pažnju javnosti svojim stavovima o zdravstvenoj politici i pandemiji COVID-19.
Drugo, prelazak odbornika Zavetnika u Skupštinu Beograda koji su se pridružili SNS-u definitivno baca sumnju na njihovu neovisnost i političku povezanost sa vladajućom strankom. Ako je Đilas u pravu, onda bi ova situacija mogla ukazivati na to da Zavetnici nisu autentični politički subjekt, već da su instrument SNS-a za postizanje političkih ciljeva.
Treće, ponuda koju je Nestorović dobio preko ruskih posrednika također izaziva sumnje. Ako je ta ponuda zaista stigla od Vučića, onda bi to mogao biti jasan znak o političkoj podršci i povezanosti.
S obzirom na ove činjenice, čini se da Đilas ima dovoljno argumenata da podrži svoje tvrdnje. Međutim, da li su te tvrdnje dovoljne da se to dokaže ostaje pitanje. U politici, dokazi su ključni i bez njih teško je donositi zaključke.
U međuvremenu, javnost i politički analitičari će sigurno pažljivo pratiti daljnje razvoje situacije i tražiti nove informacije. Da li će se Zavetnici i pokret Branimira Nestorovića odlučiti prihvatiti ponude ili će se nastaviti boriti kao opozicija, ostaje vidjeti.
U svakom slučaju, ove optužbe bacaju novo svjetlo na političke igre i manipulacije koje se odvijaju iza kulisa. Građani Srbije sigurno imaju pravo znati istinu o političkim aktivnostima i njihovim kreatorima.
