Nova studija istražuje utjecaj belih patuljaka na planetarne sustave
Nedavno istraživanje provedeno na Sveučilištu Warwick u Velikoj Britaniji, u suradnji s drugim sveučilištima, proučavalo je utjecaj bijelih patuljaka, zvijezda na kraju svojeg životnog ciklusa koje su potrošile svoje gorivo, na planetarne sustave poput našeg Sunčevog sustava.
Kada asteroidi, sateliti i planete priđu bijelom patuljku, njegova ogromna gravitacija ih razbije na manje komadiće koji nastavljaju sudarati se. Na kraju, ti komadići postanu svemirska prašina, objavljeno je u zborniku radova Kraljevskog astronomskog društva.
Premda istraživači objašnjavaju da će Zemlju vjerojatno progutati naše Sunce prije nego što postane bijeli patuljak, ostatak Sunčevog sustava, uključujući asteroide između Marsa i Jupitera, kao i satelite Jupitera, na kraju bi mogao biti raskomadan.
„Prethodna istraživanja pokazala su da kada se asteroidi, sateliti i planete približe bijelim patuljcima, ogromna gravitacija ovih zvijezda rastvara ta mala svemirska tijela na sve manje i manje komade“, rekao je dr. Amornrat Aungverojvit s Tajlandskog sveučilišta Naresuan, koji je predvodio studiju.
Ti komadi se potom sudaraju dok na kraju ne postanu prašina, koja na koncu padne u bijeli patuljak, omogućavajući istraživačima da odrede od kojih je materijala bila sastavljena prvobitna svemirska tijela.
Haotične promjene na proučavanim bijelim patuljcima
Za potrebe ovog istraživanja, znanstvenici su proučavali promjene u sjaju zvijezda tijekom 17 godina, otkrivajući kako su se poremećaji na tim tijelima formirali. Fokusirali su se na tri različita bijela patuljka, od kojih se svaki ponašao različito.
Prvi proučavani bijeli patuljak, pod nazivom ZTF J0328-1219, bio je stabilan i „dobro se ponašao“ proteklih godina, no autori su pronašli dokaze za „veliki katastrofalni događaj“ oko 2010. godine.
Pokazalo se da drugi bijeli patuljak, pod nazivom ZTF J0923+4236, nesustavno gubi sjaj svakih nekoliko mjeseci te pokazuje „haotičnu varijabilnost“ u vremenskim razmacima koji se mjere u minutama, prije nego što ponovno zablista.
Još 2015. godine, Massachusetts Institute of Technology (MIT) otkrio je da je treći analizirani bijeli patuljak, pod nazivom VD 1145+017, pokazivao ponašanje slično teoretskim predviđanjima, s velikim varijacijama broja, oblika i dubina prijelaza između svijetlog i prigušenog svjetla. Iznenada, u najnovijoj studiji, ti prijelazi su potpuno nestali.
„Sistem, općenito, postaje svjetliji jer se prašina nastala katastrofalnim sudarima oko 2015. raspršuje. Nepredvidiva priroda tih prijelaza može zbuniti astronome, jedne minute su tu, a druge više nisu. To ukazuje na haotično okruženje u kojem se nalaze“, rekao je Genzike.
Na pitanje o sudbini Sunčevog sustava, Genzike nema dobre vijesti.
„Tužno je što će vjerojatno Zemlju progutati širenje Sunca prije nego što postane bijeli patuljak. Ostatak Sunčevog sustava, poput asteroida između Marsa i Jupitera te možda nekih od Jupiterovih satelita, mogao bi biti izložen procesu usitnjavanja koji smo istraživali“, zaključuje znanstvenik.
