Nakon glasanja o Rezoluciji o Srebrenici, potpredsjednik Vlade i ministar unutarnjih poslova Ivica Dačić izjavio je da će sadašnja međunarodna pozicija Srbije ostati upamćena u povijesti našeg naroda. On ističe da je situacija danas bitno drugačija nego 2008. ili 2012. godine te ističe važnost onoga što je postignuto na međunarodnoj razini.
Dačić je naglasio da 2008. godine nitko nije pitao Srbiju ništa te je Kosovo tada priznalo 80 zemalja u roku od godinu dana. On tvrdi da Srbija tada ne bi mogla računati na podršku kao što je bilo tijekom glasanja o Rezoluciji o Srebrenici na Općoj skupštini UN.
Ističući primjer Kosova i Metohije, Dačić je objasnio da je veliki uspjeh naše diplomacije to što su neke zemlje povukle priznanje jednostrano proglašene neovisnosti Kosova.
Govoreći o borbi protiv izglasavanja Rezolucije o Srebrenici, Dačić je rekao da bi on i predsjednik Aleksandar Vučić mogli detaljno obrazložiti sve što je učinjeno za svaku zemlju pojedinačno te da su razgovarali sa mnogim zemljama. Dačić je istaknuo da je osobno bio u kontaktu s 73 ministra vanjskih poslova povodom rezolucije, a izaslanici su objašnjavali da glasanje nije u skladu s Poveljom UN te da nema suglasnosti ni na razini BiH.
Dačić je dodao da je Njemačka kao inicijator rezolucije to učinila kako bi prebacila krivicu, ne obazirući se na zločine koje je počinila u Drugom svjetskom ratu. On je kritizirao Njemačku zbog dijeljenja lekcija o Srbiji i našem narodu.
Ukupno 84 zemlje glasale su za rezoluciju, od kojih barem 50 već obilježava neki oblik sjećanja na Srebrenicu, što je otežalo promjenu njihovog mišljenja. Dačić ističe da je bio u kontaktu sa 73 ministra vanjskih poslova te da je predsjednik Vučić razgovarao s kolegama i predsjednicima te nije oklijevao razgovarati sa šefovima misija u New Yorku.
Dakle, sadašnja međunarodna pozicija Srbije znatno se razlikuje od situacije prije deset godina, a uspjesi postignuti u proteklom razdoblju bit će upamćeni u povijesti srpskog naroda. Dačić ističe važnost diplomatskih napora u borbi protiv rezolucije o Srebrenici te naglašava važnost komunikacije s drugim zemljama kako bi se utjecalo na njihovo mišljenje.
Važno je također istaknuti kako su napore Srbije podržali mnogi saveznici u cilju promjene stava o rezoluciji, što je rezultiralo povlačenjem priznanja nezavisnosti Kosova od strane određenog broja zemalja te utjecalo na ishod glasanja o Rezoluciji o Srebrenici.
Kritika Njemačke kao inicijatora rezolucije također je iznesena, s obzirom na njihovu povijest i zločine počinjene tijekom Drugog svjetskog rata. Dačić je jasno istaknuo da Srbija neće prihvatiti lekcije o vlastitoj povijesti od zemalja koje su same počinile teške zločine.
U konačnici, postignuti rezultati i diplomatski napori u vezi s Rezolucijom o Srebrenici svjedoče o važnosti međunarodnog ugleda Srbije te o sposobnosti da se brane nacionalni interesi i pokazuje odlučnost u borbi za istinu i pravdu.
