Profesor Oliver Stojković s Instituta za sudsku medicinu izjavio je za RTS da je važnost DNK dokaza u istrazi zločina direktno povezana s kvalitetom prikupljenog biološkog materijala. U slučajevima kao što je trenutna potraga za telom dvogodišnje Danke Ilić, DNK materijal može biti tražen na predmetima koji su povezani s krivičnim delom ili u posedu osumnjičenih. Stojković je istaknuo da je biljke također izvor biološkog materijala, koji može biti važan u forenzičkim analizama. Kada je reč o čuvanju DNK materijala, istaknuto je da se on može oštetiti fizičkim, hemijskim i biološkim faktorima, a da je važno očuvanje materijala u sušnim uslovima kako bi se omogućila genetička analiza.

Stojković je dodao i da je, u slučaju adekvatnog čuvanja, moguće rešiti zločine čak i decenijama nakon njihovog izvršenja. Pouzdanost DNK dokaza varira ovisno o kvaliteti prikupljenog materijala, te nije svaki DNK dokaz jednako verodostojan. Postoje vrlo pouzdani dokazi koji s apsolutnom sigurnošću mogu povezati osobu s biološkim tragom, ali i oni koji samo upućuju na mogućnost pripadnosti osobi. Institut za sudsku medicinu radi obdukcije, DNK analize i toksikološke analize u skladu s zakonom, a ove aktivnosti mogu biti zatražene od strane tužilaštva, odbrane ili članova porodice preminulih.

Uzimajući u obzir sve navedene činjenice, može se zaključiti da je pouzdanost DNK dokaza vrlo važna u istrazi zločina, ali da ovisi o više faktora, uključujući kvalitet prikupljenog materijala i adekvatno čuvanje istog. Kombinacija forenzičkih analiza, kao što su DNK analize, obdukcije i toksikološke analize, može pružiti ključne informacije u rešavanju krivičnih slučajeva, omogućujući pravdu i zaštitu građana.