Jovan Ristić, član Udruženja za zaštitu potrošača „Efektiva“, nedavno je izjavio da se registar „Ne zovi“ ne primenjuje na korisnike bankarskih usluga, jer za njih važi zakon o zaštiti korisnika finansijskih usluga, a ne zakon o zaštiti potrošača. On je istakao da korisnici bankarskih usluga nisu obuhvaćeni zakonom o zaštiti potrošača i da upotreba veštačke inteligencije za zloupotrebu može predstavljati ozbiljan problem.
Risteć je također naglasio da se Zakon o zaštiti korisnika finansijskih usluga na nekoliko mesta poziva na Zakon o zaštiti potrošača, ali da zabrana kao što je registar „Ne zovi“ nije uneta u taj zakon. To znači da korisnici bankarskih usluga ne mogu sprečiti primanje poziva od banaka koji nude zajmove i druge usluge.
On je istakao potrebu da se zakon o zaštiti potrošača dopuni kako bi se u njega unijela zabrana slanja materijala na aplikacijama poput Vibera i Vocapa. Također je naveo primer SAD, gdje je veštačka inteligencija korišćena za simuliranje glasova i upotrebljena za obmane u smislu izbora, pa čak i za trgovce koji mogu zloupotrebljavati veštačku inteligenciju za skrivanje tragova.
Registrovanje u registar „Ne zovi“ omogućava potrošačima da ne primaju pozive od trgovaca putem telefona, SMS-a ili MMS-a. Samo korisnik telefonskog broja može zatražiti upis ili ispis pojedinog broja u registar „Ne zovi“ putem aplikacije, elektronskim putem ili podnošenjem zahteva u poslovnim prostorijama operatora. Formiranje registra „Ne zovi“ obavezuje trgovce da pre nego što pozovu bilo koji broj, provere da li se on nalazi na listi onih koji ne žele da primaju pozive u kojima se nude roba ili usluge.
Očito je da postoji potreba za izmenama zakona kako bi se zaštitili korisnici bankarskih usluga od neželjenih poziva i ponuda. Također, potrebno je razmotriti kako se veštačka inteligencija može zloupotrebiti u svrhu obmane potrošača i trgovaca.
U skladu sa time, potrebno je usvojiti mere zaštite potrošača i regulisati upotrebu veštačke inteligencije kako bi se sprečile zloupotrebe u telefonskim pozivima i obmane potrošača. Takođe, potrebno je prilagoditi zakone kako bi se zaštitili korisnici bankarskih usluga od neželjenih poziva i ponuda.
U svetlu svega toga, potrebno je da regulatorna tela i nadležne institucije preduzmu korake kako bi se unapredile zakonodavne mere za zaštitu potrošača i korisnika bankarskih usluga od zloupotrebe veštačke inteligencije i neželjenih poziva. To bi omogućilo jaču zaštitu potrošača i korisnika bankarskih usluga od neželjenih ponuda i obmana.
U konačnici, sprovođenje zakona i regulativa trebalo bi da bude usmereno ka zaštiti interesa potrošača i korisnika bankarskih usluga, kako bi se osiguralo da imaju pravo na privatnost i zaštitu od neželjenih komercijalnih aktivnosti i obmana. Samo kroz adekvatno donošenje zakona možemo osigurati da potrošači i korisnici bankarskih usluga imaju pravo na zaštitu i sigurnost u digitalnom okruženju.
