Danas se obilježavaju Miholjske zadušnice, koje padaju uvijek u prvu subotu prije Miholjdana i poznate su kao jesenje zadušnice. Ove zadušnice vezane su uz mnoge stare običaje koji se i danas poštuju u srpskom narodu. Na taj dan običaj je da se posjećuju grobovi predaka i donosi hrana, iako to nije ispravno, veoma je ukorenjeno u srpskoj kulturi. Svećenici uglavnom ne reaguju na ovu praksu. Uobičajeno je nositi u crkvu pšenicu, koju sveštenik osvešta, prelije vinom kao simbol Hristove krvi, te upaliti sveću kao simbol vječne svjetlosti za preminule duše. Priprema žita, poznatog kao koljivo, također je važan dio ovog običaja jer je to žrtvovanje za duše mrtvih, simbolizirajući rađanje novog života.
Osim Miholjskih zadušnica, u srpskom pravoslavnom kalendaru postoje i Duhovske ili letnje, prolećne – u sedmici prije Velikog posta i Mitrovske ili zimske zadušnice.

U društvenim vjestima, dvanaestogodišnji Filip Radoman iz Beograda predstavlja Srbiju na Međunarodnom takmičenju za najbolje pismo koje organizuje Svjetski poštanski savez kao specijalizirana agencija Ujedinjenih naroda. Filip je ponosan što predstavlja svoju zemlju na ovom takmičenju i pokazuje svoje vještine u pisanju. Također, takmičenje potiče mlade ljude da njeguju umijeće pisanja i kreativnog izraza.

Širom Srbije, ljudi danas obilježavaju Miholjske zadušnice sa poštovanjem prema preminulim precima. Ovaj jesenji običaj ima duboke korijene u srpskoj kulturi i tradiciji, te predstavlja priliku da se prisjete svojih predaka i iskažu poštovanje prema njihovoj uspomeni. Odlazak na groblje, donošenje hrane i pšenice, te paljenje svijeća simboli su vjere i nade u besmrtnost duše i život poslije smrti.

Miholjske zadušnice su dan posvećen sjećanju na preminule i molitvama za njihove duše. Običaji koji se njeguju tokom ovog dana imaju duboko simboličko značenje i veoma su važni za srpski narod. Uprkos promjenama u društvu, ovi tradicionalni običaji se i dalje čuvaju i poštuju, što svjedoči o dubokom poštovanju prema precima i tradiciji. Neka svjetlost svijeća na grobovima bude simbol vječne uspomene na one koji su nas napustili, a pšenica koja se prinosi neka bude znak zahvalnosti za sve što su učinili za nas za vrijeme njihovog života.

Miholjske zadušnice su prilika da se zajedno prisjetimo svojih voljenih, da ih se sjetimo s ljubavlju i poštovanjem. Ovaj tradicionalni običaj podsjeća nas na prolaznost života i važnost sjećanja na one koji su bili dio našeg života. Neka Miholjske zadušnice budu prilika da se osjeti zajedništvo i povezanost s našim precima, te da se izrazi duboko poštovanje prema njihovom nasljeđu. Neka vječna svjetlost svijeća obasjava njihove grobove i neka zrno pšenice simbolizira beskrajni krug rađanja i smrti. Sjećanje na preminule neka bude ispunjeno ljubavlju i zahvalnošću za sve što su učinili za nas, dok se molitve i misli upućuju ka nebu.

U današnjem modernom svijetu, tradicionalni običaji poput Miholjskih zadušnica imaju posebno mjesto u srcima ljudi jer ih podsjećaju na korijene i vrijednosti koje su važne za očuvanje identiteta i kulture. Dragocjena je prilika obilježiti ovaj dan sa poštovanjem i ljubavlju prema precima, te se prisjetiti njihovih života i zasluga. Neka Miholjske zadušnice budu prilika za duboko kontempliranje o prolaznosti vremena i važnosti sjećanja na one koji su oblikovali našu prošlost i naslijedili nam svoje vrijednosti i tradicije. Ne zaboravimo značenje ovog dana i iskažimo poštovanje prema našim precima na način koji će njihove duše nadahnuti i osnažiti.