Nina i Dragan Kobiljski su roditelji devojčice Eme, koja je ubijena u masakru u školi „Vladislav Ribnikar“. Na dan godišnjice zločina, kroz suze su opisali kobni dan u kojem su doživeli svoju najgoru noćnu moru. Nina je ispričala kako su taj dan proveli na placu, a Ema je bila uzbuđena i srećna što će videti svoje drugare u školi. Međutim, niko nije slutio da će taj dan doneti tragediju.
Nakon prvih informacija o pucnjavi, Nina je krenula ka školi kako bi pronašla Emu. Na putu je srela Emine drugarice u kolima hitne pomoći sa krvavim košuljama, što ju je dovelo u potpuni šok. Na kraju je saznala da je Ema poginula u masakru. Dragan je rekao da je bio u šoku kada je saznao za smrt svoje ćerke, te da se samo srušio na zemlju i pitao zašto se to desilo.
Nina je ispričala da je dečak ubica ostavio ranac pun municije pored Emine klupe, te da je Ema jedina pokušala da se suprotstavi ubici. Ona je opisana kao čista duša koja je uvek brinula o slabijima. Dragan je istakao da pokušava da razume situaciju, ali da mu parče srca ne dozvoljava da prihvati tragediju.
Dokumentarac o njihovoj priči emitovan je na RTS-u, gde su roditelji Eme otvorili svoja srca i podelili svoju bol sa javnošću. Incident u školi „Vladislav Ribnikar“ potresao je celu Srbiju i ostavio dubok trag u srcima ljudi širom zemlje. Vlasti su reagovale na ovaj zločin, ali je teško shvatiti i prihvatiti tako strašnu tragediju koja se dogodila.
Emocije roditelja Eme, NIne i Dragana Kobiljskih, opisane su kroz njihova sećanja na taj kobni dan u maju. Njihova bol je neizmerna, a njihova priča je podsetnik svima na važnost života i bezbednosti dece. Nadamo se da će se slični tragedije sprečiti u budućnosti i da će se pravda zadovoljiti za sve nevine žrtve ovakvih zločina. Poruka koju šalju roditelji Eme je jasna – ne zaboravljaju svoju ćerku i žele da se sećanje na nju čuva kao svetlo u mraku.