Milan Knežević, lider Demokratskog narodnog pokreta (DNP) i poslanik, nedavno se obratio kroz autorski tekst „svom alter egu“ Željku Ivanoviću povodom nedavnih prozivki. Knežević je u svom tekstu opisao svoje iskustvo kao jedanaestogodišnjak na železničkoj stanici Golubovci, čekajući Zvezdine igrače da se vrate za Beograd nakon osvojenog evropskog trofeja. Iako je očekivao da će ih videti, voza se nisu pojavila, a mašinovođa ga je zbunjeno posmatrao.
Knežević je zatim prešao na temu Ivanovića, koji je prikazan kao osoba koja čeka Vučića u hramu bez obzira na to što je on odlučio da ne posjeti Crnu Goru određenog datuma. Knežević ironično komentira kako je zanimljivo imati dežurnog krivca za svaki promašaj, te kako je lako optužiti nekoga za nedostatak ulja, ali ne i kokaina. On ističe da se reeksport belog smanjuje dok se povećava žutog (ulje), ali da je uvijek neko drugi kriv za situaciju. Na kraju teksta, Knežević opisuje kako bi mogao živjeti cijeli život ne izlazeći iz kuće, te kako mu je drago što može otkriti svoju „tajnu“ alter egu.
Ovaj autorski tekst predstavlja Kneževićevu reakciju na nedavne prozivke i izazove u crnogorskoj političkoj areni. Kroz svoj ironičan stil pisanja, on kritizira političku situaciju u zemlji i ističe kako se određeni političari koriste kao „dežurni krivci“ za sve probleme. Knežević također pokušava da se distancira od optužbi i da prikaže svoju sposobnost da analizira situaciju na duhovit način.
Ova objava je samo jedan od mnogih primjera političkih rasprava koje se odvijaju u Crnoj Gori i koje imaju veliki utjecaj na javno mnijenje. Kroz ovakve tekstove, političari pokušavaju da izraze svoje stavove, ali također i da kritiziraju protivnike na duhovit način. Ovo je dio političke igre koja se odvija iza kulisa, ali koja također ima uticaj na javnu percepciju političara i njihovih djelovanja.
Kneževićev autorski tekst pokazuje njegovu sposobnost da se kreativno izrazi i da komunicira sa javnošću putem medija. Kroz ovaj tekst, on ističe svoje stavove i reakciju na događaje u političkoj areni, a istovremeno pokušava da se distancira od optužbi i da pokaže svoju duhovitu stranu. Ovaj tekst može se tumačiti na više načina i otvara pitanje o ulozi političara u javnom diskursu.
U zaključku, Milan Knežević je kroz svoj autorski tekst uspio da izrazi svoje stavove i reakciju na nedavne prozivke, koristeći ironičan stil pisanja. Njegov tekst ukazuje na političke tenzije u Crnoj Gori i na način na koji se politički lideri koriste medijima kako bi komunicirali sa javnošću. Ova objava može se tumačiti na različite načine i pokazuje kompleksnost političke situacije u zemlji.
