Nedavno je sud u Honkongu odlučio da najveći investitor za nekretnine na svijetu, Evergrande, bude likvidiran, dvije godine nakon što je kompanija kasnila sa svojim ogromnim dugom. Ova odluka je izazvala brojna pitanja o budućnosti kineske ekonomije i odnosima između centralne vlade, lokalnih vlada, privatnog sektora i domaćinstava.

Likvidacija Evergrandea nije slučajnost, već je dio većeg procesa obračuna s privatnim sektorom koji je predsjednik Si Đinping pokrenuo još 2013. godine. Osim kampanje protiv korupcije, kineske vlasti su provodile i druge politike koje su upozorile privatni sektor da se stari obrasci ponašanja neće više tolerisati.

Centralna vlada je uvela i politiku „tri crvene linije“ kako bi obuzdala razvoj imovine podstaknut dugom, a također je donijela niz drugih mjera kako bi suzbila neuredni kapital i unaprijedila zajednički prosperitet. Međutim, ove restrikcije same po sebi ne mogu zamijeniti duboku strukturnu reformu koja je kineskoj ekonomiji neophodna.

Sektor nekretnina je već duže vrijeme krizno područje u Kini, s prekomjernom ponudom stambenih jedinica. Likvidacija Evergrandea će imati ozbiljne ekonomske posljedice, uključujući pad vrijednosti nekretnina i smanjenje mogućnosti zapošljavanja.

Da bi se riješili problemi sektora nekretnina, Kina će morati sprovesti duboke strukturne reforme, uz veću podršku centralne vlade lokalnim vlastima. Ova kriza će zahtijevati i promjene u poreskom sistemu kako bi se obezbijedili prihodi za plaćanje nesrazmjerno velikog iznosa zaduženja.

Rizik od socijalnih nemira je nizak, ali mogući su oblici mirnog protesta, poput neplaćanja hipoteka i netraženja zaposlenja. Peking će morati pružiti veću podršku domaćinstvima kako bi se izbjegli socijalni nemiri.

Ukupno gledano, kineska vlada će morati preuzeti veću odgovornost i pružiti podršku kako bi se riješila kriza sektora nekretnina. Restrikcije same po sebi neće biti dovoljne, već će biti neophodne duboke strukturne reforme i podrška centralne vlade lokalnim vlastima.