Koja je razlika između psihologa, psihijatra i psihoterapeuta i šta je zapravo lajfkouč

Stefan Milosavljević аватар

Psihijatar, psiholog i psihoterapeut su stručnjaci koji se bave mentalnim zdravljem, ali imaju različite uloge u lečenju mentalnih poremećaja. Nedostatak obrazovanja često dovodi do problema sa lažnim predstavljanjem kao psihoterapeut. Psihijatri su najkompletniji u dijagnostici, psiholozi se bave testiranjem, dok psihoterapeuti su specijalizovani za terapiju. Psihoterapija dece zahteva dijagnozu psihijatra. Zakon o psihoterapiji propisuje pravila za rad psihoterapeuta.

Mnogim ljudima nije jasna razlika između psihijatra, psihologa i psihoterapeuta. Stoga se često dešava da osoba ne zna od koga da zatraži pomoć kada se jave određene mentalne smetnje. Nedostatak obrazovanja može dovesti do problema sa lažnim predstavljanjem kao psihoterapeut ili lajfkouč sa završenim kursom iz psihologije.

Profesor doktor Vladimir Diligenski, psihijatar, ističe da je nedostatak obrazovanja najčešći uzrok ovih problema. Osoba bez odgovarajuće kvalifikacije može propustiti ozbiljne probleme poput psihoza. Takvo neadekvatno lečenje može trajati godinama, a ljudi se često jave psihijatru tek kada nema rezultata.

Psihijatri su najkompletniji u dijagnostici, dok psiholozi obavljaju testiranja i rade psihoterapiju. Psihijatri mogu propisati lekove, dok su u nekim državama i psiholozi ovlašćeni da izdaju recepte. Neprofesionalna psihoterapija može biti štetna, a zloupotreba lekova je takođe moguća.

Zakon o psihoterapiji propisuje da psihoterapeuti jasno istaknu svoje bazično zanimanje i pravac u kojem se bave. Postoji više pravaca psihoterapije, svaki s različitom specijalizacijom. Saradnja između psihijatara i psihologa je važna, posebno u radu sa pacijentima.

Psihoterapiju dece treba sprovoditi tek nakon dijagnoze psihijatra. Zakon o delatnosti psihoterapije štiti decu. Potrebna je veoma stručna konsultacija kako bi se prepoznali problemi na vreme i zaštitila deca. Hrvatski zakon o delatnosti psihoterapije je posebno naglašen u vezi sa lečenjem najmlađih pacijenata.

U zaključku, važno je razlikovati uloge psihijatra, psihologa i psihoterapeuta u lečenju mentalnih poremećaja. Nedostatak obrazovanja može dovesti do lažnog predstavljanja i štetnih posledica za pacijente. Zakon o psihoterapiji postavlja jasna pravila za rad psihoterapeuta i zaštite pacijenata. Saradnja između stručnjaka je ključna u pružanju adekvatne pomoći pacijentima.

Stefan Milosavljević аватар