Karlo II., kralj Engleske, Škotske i Irske (1630. – 1685.), bio je jedan od najpoznatijih članova dinastije Stuart. Većina stručnjaka se slaže da je njegova pustopašna ličnost uvelike utjecala na njegov život u egzilu.

Godine 1649., njegov otac Karlo I. je smaknut, a monarhija je ukinuta. Engleska je postala republika pod nazivom Commonwealth, a najpoznatiji vođa pobune Oliver Cromwell krenuo je prvo na Irsku, koju je pokorio drastičnim mjerama, da bi potom porazio Škote kod Dumbara. Karlo II. pobjegao je u Francusku, gdje je proveo formativne godine i gdje je njegov karakter postao dekadentan i frivolan. Nakon povratka u domovinu 1660. godine, proglašen je kraljem Engleske i Irske, te je njegova sklonost prema ženama i pustolovinama dosegnula neslućene razmjere.

Jedna od njegovih prvih ljubavnica bila je Barbara Villiers, koja mu je rodila petoro djece i postala vojvotkinja od Clevelanda. Barbara je bila poznata po svojoj oholosti, sklonosti kocki i promiskuitetu, te je bila jedna od najmoćnijih osoba na dvoru. Iako je bila prisiljena pobjeći u Francusku 1674. godine, Karlo joj je nastavio plaćati goleme dugove.

Druga poznata ljubavnica bila je Nell Gwyn, bivša prostitutka koja je postala glumica i komičarka. Iako je bila sa dna društvene ljestvice, Nell je uspjela osvojiti kraljevu naklonost, te je Karlo brinuo o njoj do svoje smrti. Također, bio je i Hortense Mancini, talijanska dama iz visokog društva koja je svojim erotskim avanturama uzburkala dvor, a nakon Karlove smrti novčano je podržavala njegove nasljednike.

Ove ljubavne veze, skandali i intrige često su dovodili do sukoba na dvoru, međutim, Karlo je ostao vjeran svojim miljenicama do kraja. Nakon njegove smrti, mnoge od njih su se našle u nevolji, no ostavši u sjećanjima kao kontroverzne i moćne žene koje su obilježile jedno od najburnijih razdoblja u engleskoj povijesti.