Autorica ovog članka, anonimna žena, otvoreno je progovorila o svojoj teškoj situaciji nakon što je odlučila dati svoje dijete na usvajanje. Iako je to po njenom mišljenju bila najbolja odluka koju je donijela u životu, suočavala se s osudama i kritikama okoline koja ju je prikazala kao „čudovište“. Nakon neuspješnog pokušaja abortusa, dijete je ostavila mesec dana prije porođaja bez oca koji je nestao. Zbog nedostatka podrške i životnih okolnosti, odlučila je dijete dati na usvajanje nakon prvog rođendana.

Nakon šest mjeseci procesa, dječak je smješten kod druge obitelji, što je autorici donijelo osjećaj slobode i olakšanja. Iako je ova odluka bila teška, navela je da nikada nije osjetila tu „bujicu ljubavi i emocija“ prema svom djetetu, te da je bila jadnija nego ikad. Osjećala se kao da je morala odglumiti svoje emocije i toneći dublje u mentalnu spiralu.

Kroz svoju iskrenu priču, ova žena istaknula je važnost prihvaćanja činjenice da neke žene zaista ne žele biti roditelji, bez obzira na pritisak okoline. Kroz proces usvajanja, suočila se s osudama i kritikama svoje okoline, no istaknula je kako je odluka o usvajanju donijela olakšanje i osjećaj slobode kako bi krenula dalje u životu. Njen slučaj naglašava važnost poštovanja individualnih životnih odluka i podrške u teškim situacijama koje se tiču roditeljstva.