U današnjem vremenu sve je više nedostatak majstora svih struka u Srbiji. Mladi nerado biraju zanatska zanimanja, umjesto toga biraju lakše poslove poput rada u kafićima ili kladionicama. Bratislav Rančić, keramičar iz Pirota, ističe kako su zanatlije nekada bili najbogatiji ljudi te kako je svaki zanat isplativ, te da bi se mladi trebali preopredjeliti za učenje zanata.

Dualno obrazovanje je samo djelimično rješenje ovog problema. Pedagog Tamara Ivanović se također osvrnula na ovaj problem te istakla kako mladi ne žele da rade u zanatskim zanimanjima jer smatraju da je to naporno i da ne mogu dobro zaraditi.

Također, postoje zanati koji se mogu obavljati i od strane osoba sa zdravstvenim teškoćama, poput pekara, cvjećara, vrtlara, pomoćnih kuvara, knjigovesci, za koje ih školuje srednja zanatska škola u Beogradu.

Nedostaju i majstori opšte prakse, poput domara ili haus majstora, koji su nekada bili popularni pod nazivom „domari“. Ovi majstori su obavljali sitne popravke u kući poput popravka vrata, stolica, rasvjete ili vodovoda.

Mnoge prodavnice isporučuju namještaj u dijelovima, pa je potrebno imati vješte ruke i dobar alat kako bi se namještaj montirao. Društveno odgovorne firme zapošljavaju osobe sa zdravstvenim teškoćama kako bi obavljale određene zanatske poslove.

Na kraju, važno je naglasiti važnost zanatskih zanimanja u društvu te kako je svaki zanat isplativ i važan. Ljudi bi trebali dati veću važnost zanatskim zanimanjima kako bi se riješio nedostatak majstora svih struka u Srbiji.