Korisnici srazmjernih mirovina u Crnoj Gori i dalje će morati čekati na povećanje njihovih primanja, iako se oko 10.000 ljudi suočava s iznosom od 60 eura mjesečno. Parlamentarna većina odbila je raspravu o prijedlogu da se mirovine povećaju na minimalnih 450 eura, uz opravdanje da Vlada radi na zakonu koji će to regulirati. Organizacije poput NVO „Borba protiv siromaštva“ apeliraju da se ovo pitanje hitno riješi, ističući da odgađanje znači da će tisuće ljudi ostati bez osnovnih potreba.
Već godinu dana različite organizacije, udruženja i političke stranke zahtijevaju da se korisnici srazmjernih mirovina izjednače s ostalim korisnicima mirovina te da im se osigura minimalni iznos od 450 eura. Međutim, konkretne akcije još nema. GP URA, inicijator izmjena, optužuje novu vlast za diskriminaciju, ignoriranje i nepravedan odnos prema korisnicima srazmjernih mirovina, ističući da mnogi od njih mjesečno primaju između 60 i 200 eura, što ih svrstava među najranjivije skupine stanovništva. U prosincu 2023. godine Skupština Crne Gore donijela je zaključak kojim se obvezala Vladi Milojka Spajića da do kraja ožujka 2024. godine predloži povećanje mirovina.
Također je odbijen prijedlog za povećanje dječjeg dodatka za 50% putem izmjena Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti, čime bi se iznos dodatka povećao s 30 na 45 eura od 1. siječnja sljedeće godine. Andrija Mandić je tijekom rasprave u parlamentu naveo da se informirao o tome da Vlada priprema zakonsko rješenje za rješavanje problema srazmjernih mirovina, ali nije poznato koliko će ti korisnici morati čekati na dostojanstvenija primanja. NVO „Borba protiv siromaštva“ poziva na hitno rješavanje ovog pitanja i ističe da je greška ostaviti ljude da čekaju bez osnovnih potreba.
Radovan Tošković iz te NVO istaknuo je da je potrebno ravnati primanja prema stvarnim troškovima života, a ne ostaviti tisuće ljudi s primanjima ispod minimuma. Dodao je da mirovne ne mogu osigurati dostojan život u Crnoj Gori te da cijene stalno rastu, te da je povećanje minimalne mirovine pomoglo, ali nije dovoljno. Stoga se pitanje primanja mora riješiti prema realnim potrebama ljudi.
