Nova studija istraživača sa Univerziteta Alto u Finskoj sugeriše da su vlade, međunarodne organizacije i istraživači možda znatno potcenili broj ljudi koji trenutno žive na planeti Zemlji. Razlog za ovo leži u tome što većina baza podataka ne obuhvata procenat ljudi koji žive u ruralnim sredinama, koje je teško pratiti i registrovati.
Studija, koja je objavljena u časopisu Komunikacije u prirodi (Nature Communications), analizirala je pet najčešće korišćenih globalnih baza podataka o broju stanovnika: WorldPop, GVP, GRUMP, LandScan i GHS-POP. Istraživači su otkrili da u zvaničan ukupan broj stanovnika na planeti Zemlji, koji iznosi 8,2 milijarde, potencijalno nije uračunato između 53 do 84 odsto ruralnog stanovništva.
Ova otkrića upozoravaju na ozbiljne nedostatke u postojećim metodama prikupljanja podataka o populaciji. Čak i najpouzdaniji setovi podataka iz 2010. godine potcenjuju broj pripadnika ruralnog stanovništva od 32 do 77 procenata. Tim istraživača veruje da su se iste greške mogle ponoviti u kasnijim globalnim bazama podataka o populaciji iz 2015. i 2020. godine.
Autor studije, Josias Lang-Ritter, naglašava da je ovo prvi put da se pružaju dokazi o značajnom delu ruralnog stanovništva koji nedostaje u globalnim bazama podataka. Ovo otkriće postavlja pitanja o tačnosti i pouzdanosti informacija koje se koriste za planiranje politika i programa, posebno u zemljama u razvoju ili u krizom pogođenim regionima.
Jedan od ključnih problema u prikupljanju podataka je način na koji se prikupljaju informacije iz ruralnih područja. Istraživači su ukazali na to da se često koriste satelitske tehnologije, kao što su GRUMP i WorldPop, koje prate noćna svetla kako bi procenile populaciju. Međutim, ova tehnika može da ignoriše područja koja nemaju pristup električnoj energiji, što dodatno otežava tačno izračunavanje broja stanovnika u tim oblastima.
Osim toga, istraživači upozoravaju na potrebu za unapređenjem metoda prikupljanja podataka kako bi se obuhvatili svi delovi populacije, uključujući i one koji žive u udaljenim i teško dostupnim ruralnim područjima. Uzimajući u obzir da ruralna naselja često nemaju istu infrastrukturu kao urbane sredine, neophodno je razvijati nove i inovativne pristupe kako bi se osiguralo da svi ljudi budu uključeni u statistike.
U svetlu ovih saznanja, važno je da vlade i međunarodne organizacije preispitaju svoje pristupe prikupljanju podataka o populaciji, kako bi se osiguralo da se svi građani, bez obzira na njihovu lokaciju, pravilno evidentiraju i njihovi potrebni resursi adekvatno obezbede. U suprotnom, rizikujemo da zanemarimo značajan deo populacije koji se suočava sa različitim izazovima i potrebama.
