Alija Sirotanović bio je jedan od najpoznatijih rudara nekadašnje Jugoslavije, poznat kao heroj socijalizma. Rodom iz Trtorića kod Breze u Bosni i Hercegovini, postao je poznat po obaranju svetskog rekorda u kopanju uglja 1949. godine, iskopavši 152 tone za osam sati rada sa svojom brigadom. Ovaj podvig postao je simbol pregalaštva radnika u izgradnji socijalističkog društva.

Nakon Drugog svetskog rata, zemlje socijalizma su pokrenule akcije obaranja rekorda u proizvodnji, kao što je kopanje uglja, kako bi motivisale radnike u obnovi zemlje. Ideja je bila podržana propagandom koja je išla uz akcije i inspirisala radnike širom zemlje. Alija Sirotanović je predložio rad na tri radilišta svojoj brigadi i obećao da će premašiti rekord sovjetskog rudara Alekseja Stahanova, što je i ostvario.

Sirotanović je postao junak socijalističkog rada i dobio je orden Junak socijalističkog rada u Jugoslaviji. Čuvena priča o njemu i velikoj lopati koju je navodno tražio od Tita je legenda koja se i danas prepričava, iako u stvarnosti nije radio sa lopatom već sa pneumatskom bušilicom. Ipak, kasnije je specijalno napravljena veća lopata kako bi mogao više da zahvati.

Njegov lik se našao na novčanici od 20.000 dinara 1987. godine, ali je ubrzo novčanica povučena u monetarnoj reformi. Zapamćen je kao heroj koji je ceo radni vek proveo kao rudar-brigadir, a penzionisao se sredinom sedamdesetih godina. Nakon penzije, živeo je u siromaštvu do svoje smrti 1990. godine.

Sirotanović je ostavio traga u svojoj rodnoj Bosni, gde nosi ime ulica u selu Trtorić i gde je podignuta bista u krugu rudnika mrkog uglja Breza. Udruženje građana „Alija Sirotanović i njegovi komorati“ osnovano je kao sećanje na njega i sve požrtvovane rudare. Nakon njega, i njegova braća su se bavila rudarskim poslom, nastavljajući porodičnu tradiciju.