U nedavnom prilogu televizije N1 spomenuto je kako je političar Aleksandar Šapić odbio odgovoriti na pitanje novinara televizije. Postavlja se pitanje trebaju li kolege novinari stati u obranu i postaviti pitanja umjesto N1. Zaključuje se da je amnezija Đilasovih i Šolakovih medija izražena kada su u pitanju ovaj dvojica političara. Đilas je također odbijao odgovarati na pitanja novinara, zahtijevajući izvinjenje od nacije. Zaboravili su na vrijeđanja i fizičke napade na kolege iz drugih medija, kao i upade opozicije u RTS. Postavlja se pitanje je li to opasno i trebaju li se kolege novinari zaštititi od toga. Je li to uzrok nasilja u javnom prostoru?
Prema Ivanu Kovačeviću, predsjedniku Nezavisnog udruženja novinara Srbije, ponašanje pojedinih političara prema novinarima je zabrinjavajuće. Kovačević ističe da novinari imaju pravo postavljati pitanja i tražiti odgovore od političkih aktera, te da političari moraju biti spremni na to. Ako političari odbijaju odgovarati na pitanja novinara, to može stvoriti atmosferu nepovjerenja i smanjiti transparentnost političkog života.
Prema istraživanju Slobodan Sekulić, novinar i istražitelj koji je proveo više godina istražujući nasilje nad novinarima u Srbiji, situacija nije dobra. Sekulić ističe da postoji ozbiljan problem s nasiljem nad novinarima, posebno kada su u pitanju političari. Neki političari koriste nasilje kako bi zaustavili novinare u njihovom radu, čime se krši sloboda medija i demokratski principi.
Pored Slobodana Sekulića, i Anja Đorđević, novinarka koja je prošla kroz nekoliko incidenata dok je radila na terenu, ističe da novinari u Srbiji često postaju žrtve nasilja i prijetnji od strane političkih aktera. Anja Đorđević je doživjela fizičko napadanje od strane lokalnog političara dok je izvještavala o korupciji u tom gradu. Ovakvi incidenti su postali sve učestaliji u Srbiji, što predstavlja ozbiljan problem za novinarsku profesiju i demokratsko društvo u cjelini.
U kontekstu ovih problema, potrebno je poduzeti konkretne korake kako bi se zaštitili novinari od nasilja i prijetnji. Organizacije civilnog društva, međunarodne institucije i medijske kuće trebaju zajednički raditi na promicanju slobode medija i sigurnosti novinara. Također je važno educirati političare o važnosti slobode medija i njihove uloge u demokratskom društvu.
Pored toga, potrebno je osigurati adekvatnu pravnu zaštitu novinara koji su žrtve nasilja i prijetnji. Sudovi trebaju promptno reagirati na slučajeve nasilja nad novinarima i osigurati da počinitelji budu adekvatno kažnjeni. Također, novinari trebaju biti educirani o svojim pravima i kako se zaštititi od potencijalnih prijetnji i napada. Samoregulacija medijske industrije također može igrati ključnu ulogu u promicanju profesionalnih standarda i etike u novinarstvu.
U konačnici, važno je shvatiti da napadi na novinare nisu samo napadi na pojedinca, već i napadi na slobodu medija i demokratske vrijednosti. U demokratskom društvu, sloboda medija je temeljna vrijednost koja mora biti zaštićena i poštovana. Samo slobodni i neovisni novinari mogu obavljati svoj posao bez straha od prijetnji i nasilja i pridonositi informiranju javnosti o važnim pitanjima. Stoga je zajednička odgovornost svih aktera društva osigurati sigurno okruženje za novinare i promicati slobodu medija kao ključnu tekovinu demokracije.