Lider Demokratske narodne partije, Milan Knežević, nedavno je reagirao na Fejsbuku povodom slučaja Nasera Ramaja koji je dobio crnogorsko državljanstvo za vrijeme premijera Dritana Avazovića. Knežević je postavio retoričko pitanje o tome što bi njegova sestra trebala učiniti kako bi dobila crnogorsko državljanstvo, navodeći da je ona rođena u Podgorici, ima kuću u Zeti, ali živi u Beogradu. U usporedbi s Ramajem, koji je dobio državljanstvo pod izgovorom da je zaljubljen u Crnu Goru, a sada je osumnjičen za utaju poreza. Knežević je zaključio da bi dvojno državljanstvo sa Srbijom riješilo nepravdu prema braći i sestrama koji se osjećaju odbačeni.

Ova kontroverzna situacija izazvala je razne reakcije među građanima Crne Gore. Mnogi su se složili s Kneževićevim stavom te izrazili nezadovoljstvo prema postupcima vlasti i nedosljednosti u dodjeli državljanstva. S druge strane, neki su branili odluku vlasti navodeći da je potrebno sagledati sve činjenice i kontekst oko slučaja Ramaja prije donošenja zaključaka.

Ramajev slučaj otvorio je pitanje transparentnosti i pravde u procesu dodjele državljanstva u Crnoj Gori. Mnogi se pitaju koliko je pošteno da nekome bude odobreno državljanstvo zbog „ljubavi prema zemlji“ dok se istovremeno sumnja u njegove financijske aktivnosti. S obzirom na to da je Crna Gora članica Europske unije koja postavlja stroge standarde u pogledu pravne i transparentne dodjele državljanstva, važno je osigurati da se ti standardi poštuju i u nacionalnim praksama.

Postupci vlasti u ovom slučaju dodatno su potaknuli raspravu o povezanosti državljanstva i stanja vladavine prava u Crnoj Gori. Građani traže odgovornost za nepoštivanje zakona i nedostatak transparentnosti u procesima dodjele državljanstva. Ovo nije prvi put da se javljaju sumnje u regularnost tog procesa, što dodatno otežava povjerenje građana u institucije vlasti.

U svjetlu ovog slučaja, važno je podsjetiti vlasti na potrebu poštivanja zakona i osiguravanja transparentnosti u svim svojim postupcima. Dodjela državljanstva treba biti zakonita i pravedna, bez obzira na to koliko je osoba „zaljubljena“ u zemlju. Građani imaju pravo znati tko dobiva državljanstvo i na temelju kojih kriterija, kako bi se osiguralo da nema nepotizma ili korupcije u tom procesu.

Ovaj slučaj također ističe potrebu za revizijom zakona o državljanstvu u Crnoj Gori kako bi se osiguralo da odredbe budu jasne, pravedne i primjenjive. Postojeći propisi trebali bi biti usklađeni s europskim standardima i najboljom praksom u dodjeli državljanstva kako bi se osigurala njihova učinkovitost i relevantnost u suvremenom kontekstu.

Kneževićeva reakcija na ovaj slučaj odražava nezadovoljstvo građana prema nedosljednosti i nepoštivanju zakona u procesu dodjele državljanstva. On ističe potrebu za promjenom pristupa kako bi se osigurala pravda i transparentnost u tom procesu te kako bi se osiguralo da se dodjela državljanstva temelji na objektivnim kriterijima, a ne na sumnjivim motivima.

U konačnici, slučaj Ramaja trebao bi poslužiti kao podsjetnik vlastima o važnosti pravne sigurnosti, vladavine prava i transparentnosti u svim aspektima javnog djelovanja. Građani imaju pravo zahtijevati odgovornost i poštivanje zakona od svojih lidera te je važno da vlasti prepoznaju njihove zabrinutosti i poduzmu odgovarajuće korake kako bi obnovili povjerenje građana u institucije vlasti. Samo kroz zajednički napor građana i vlasti mogu se riješiti problemi nepoštivanja zakona i nepravde u društvu.