U posljednjim satima prije očekivane prirodne smrti mnogi ljudi ulaze u razdoblje nereagiranja u toku kojeg više ne opažaju svoje vanjsko okruženje. Kao i rađanje, umiranje je proces.
Tijelo prolazi kroz niz događaja i promjena pri prijelazu iz života u smrt. Dok je svačija vremenska linija drugačija, a smrt neće svaku osobu dočekati na isti način, ako doživite ‘očekivanu prirodnu smrt’, gdje doživite starost i umrete onako kako je priroda zamislila, vaše tijelo će se ugasiti kroz vrlo specifičan poredak, piše Metro.

Dakle, što se tačno događa u periodu ove ‘faze aktivnog umiranja’? James Hallenbeck, stručnjak za palijativnu njegu na Univerzitetu Stanford, navodi u knjizi Palliative Care Perspectives da umirući imaju tendenciju da gube osjetila određenim redoslijedom kako im se tijelo počinje gasiti.

Od nedostatka gladi do gubitka sluha, evo svega što se događa vašim osjetilima, uključujući ono što ide prvo, a što zadnje…

Hallenbeck kaže da većina umirućih ljudi prvo osjeti smanjeni apetit i žeđ. To je zato što tijelo koje umire ne zahtijeva iste vitamine i hranjive tvari kao zdravo tijelo. Niti mu treba hrana i piće za energiju, jer je već u procesu gašenja. Osim toga, probavnom sistemu će također biti teže preraditi hranu i piće.

Kako tjelesne funkcije počinju s prestankom rada, govor će postati usporen, a održavanje razgovora postat će teško. Povlačenje iz komunikacije često je znak da osoba popušta smrti, a na kraju će vjerovatno potpuno izgubiti sposobnost govora, jer više vremena provode u snu ili u nesvjesnom stanju. Disanje umiruće osobe također će postati nepravilno, uključujući promjenu iz dubokog u plitko i ubrzanog u sporo, što znači da govor također može biti težak zadatak.

Sljedeće osjetilo koje napušta osobu je vid, a kada vid osobe počne slabiti, možda će moći vidjeti samo ono što je u blizini. Oni oko njih također mogu primijetiti da često zatvaraju oči ili ih napola otvaraju zbog smanjenja tonusa mišića.

U kratkom razdoblju prije umiranja dok lebde u svijesti i iz nje, moguće je da će još moći osjećati dodire i slušati voljene osobe, ali jednom kad nastupi komatozno stanje, pretposljednji osjećaj je dodir, što znači da ove posljednje razmjene s obitelji i prijateljima mogu osjetiti samo oni.

U posljednjim trenucima prije smrti, većina pacijenata ulazi u razdoblje nereagiranja, u kojem više nisu u stanju reagirati ili iskusiti svoje vanjsko okruženje. Iako za neke ljude sluh može ostati prisutan do posljednjih trenutaka.

Koristeći EEG indekse, neuronaučnici sa Univerziteta British Columbia mjerili su električnu aktivnost u mozgu pacijenata u hospiciju nakon što su pali u nesvijest i nakon toga prestali reagirati. Otkrili su da je umirući mozak reagirao slično zdravoj kontrolnoj skupini, utvrdivši da je čak i u nesvjesnom stanju tako blizu smrti, sluh još uvijek prisutan.