Nebojša Rakić, optužen za ubistvo Dragana Milovanovića i ranjavanje Aleksandra Vlahovića u Vrčinu 2008. godine, završio je iznošenje odbrane u Višem sudu u Beogradu nakon tri pretresa. Rakić je detaljno opisao okolnosti koje su prethodile sukobu, kao i dešavanja te večeri kada su mu došli naplatiti pozajmljen novac na kamatu i kako je kasnije pobegao u Brazil gdje je završio u zatvoru.
Prema Rakićevim tvrdnjama, pozajmljivao je novac od grupe Aleksandra Vlahovića od 2002. do 2008. godine i vratio im je deset puta više nego što je pozajmio, oko 400.000 ili 500.000 evra. Tvrdi da je vraćao novac pod prijetnjama da će mu ubiti roditelje i njega, te da su ga tukli. Nakon što su ga pretukli u pekari i slomili mu vilicu, osjećao se nemoćno i preplašeno. Rakić je opisao kako je pobjegao nakon pucnjave ispred kuće, sakrivajući se u šupi i bježeći kroz dvorišta komšija.
Nakon pucnjave, Rakić je ispričao da se skrivao u šumi dva dana bez hrane i u strahu. Nakon toga, odlučio je pobjeći u Bosnu, a zatim u Brazil. U Brazilu je živio nekoliko mjeseci normalnim životom dok nije sreo Zorana, koji je bio prijatelj Vlahovića. Nakon što je Zoranu ispričao svoju stranu priče, saznao je da je Vlahović ponudio novac za njegovu glavu te je postala meta potjere.
Rakić je u Brazilu bio uhapšen pod imenom Aleksandar Sekulić Seka, optužen za krijumčarenje droge i označen kao vođa srpske mafije u Brazilu. Nakon pet godina i tri mjeseca, uspio je dokaži svoj identitet i oslobođen je zatvora. Međutim, 2022. godine je ponovno uhapšen u Srbiji pod optužbama za ubistvo policajca, ranjavanje trudne žene i ubistvo fetusa.
Rakić tvrdi da nije kriminalac već žrtva i da je preživio torturu od policije i pritvorenika u ekstradicionom pritvoru. On osporava povezanost sa puškom pronađenom nakon događaja u Vrčinu, tvrdeći da nije koristio takvu pušku i da su pronađeni okviri za municiju na drugim mjestima nego što je navedeno u spisima.
Nebojša Rakić je iznio svoju odbranu pred sudom u Beogradu, pokušavajući dokazati svoju nevinost u slučaju ubistva i ranjavanja koje se dogodilo u Vrčinu 2008. godine. Njegova priča o prijetnjama, nasilju i bijegu u Brazilu pruža uvid u složene okolnosti koje su ga dovele do sudskog procesa u Srbiji. Njegova tvrdnja da nije kriminalac već žrtva dodatno komplicira ovaj slučaj i ostavlja otvoreno pitanje o istini iza optužbi koje su mu stavljene na teret.
