Potpukovnik Goran Ostojić, poznat kao „Ostoja“, poginuo je kao junak braneći svoju Otadžbinu od šiptarskih terorista na karauli Košare 28. jula 1998. godine. Kao komandant i načelnik Štaba 63. Padobranske Brigade, Ostojić je bio vođa svojih vitezova i hrabro se borio na frontu.

Napad na košarsku karaulu bio je brutalan, izvršen od strane tzv. OVK, albanske vojske i NATO agresora. Vojska Jugoslavije bila je iznenađena i pretrpjela je velike gubitke, među kojima je bio i Goran Ostojić. OVK je uspjela zauzeti karaulu, a među srpskim vojnicima bilo je 108 poginulih.

Ostojić je pokušavao spasiti svoje kolege specijalce koji su upali u zasjedu NATO vojnika kada je pogodjen smrtonosnim rafalom. Iako je imao pancir, metak je našao put do njegovog srca, prelazeći kroz ruku i grudni koš, presijecajući srčanu aortu kao nož.

Posmrtno je unaprijeđen u potpukovnika i odlikovan ordenom za hrabrost. Njegova supruga Marina i sin Bogdan ostali su da žive u Nišu. Mnoge asocijacije, takmičenja, osnovna škola, izviđački klub i ulica nosi ime Gorana Ostojića u Jagodini i Rekovcu, kako bi se uvijek prisjećali hrabrog junaka.

Na Vidovdan, najsvetiji srpski praznik, otkriven je spomenik Predragu Peđi Leovcu, drugom besmrtnom heroju koji je s ponosom nosio svoje ime i branio svoju Otadžbinu. Obojica su se hrabro borili za svoju zemlju i svoj narod, ostavljajući dubok trag u srpskoj istoriji i kolektivnoj memoriji. Njihova hrabrost, požrtvovanost i ljubav prema svojoj zemlji zaslužuju trajno poštovanje i veliko divljenje svih koji se sjećaju i cijene žrtvu koju su podnijeli.

Goran Ostojić i Predrag Peđa Leovac su dva od mnogih heroja koji su dali svoje živote braneći svoju zemlju od neprijatelja. Njihova hrabrost i odanost su primjer za sve generacije koje slijede, podsjećajući nas da je sloboda uvijek vrijedna borbe i žrtve. Neka njihova imena budu vječno zapisana u srcima svih koji se dive hrabrim vojnicima i junacima koji su se suprotstavili neprijatelju s ponosom i hrabrošću.