U dokumentarnom filmu „Oni nisu inicijali“ emitiranom na Radio-televiziji Srbije vraćamo se sjećanju na žrtve strašnog događaja. Obitelji su progovorile o tragičnom incidentu i osobama koje su izgubile svoje živote. Nikola Milić, poznat kao dečko s rumenim obrazima, bio je uzor svojem bratu Mihajlu. Bio je dobar učenik i volio je razne običaje i školske praznike, te je nalazio radost u pričama iz škole. Uzor mu je bio brat, te je koristio njegov parfem prije nego što je otkriveno.

Petar Mitrović, predsjednik kulturno-umjetničkog društva „Malo Orašje“, bio je poznat po broju pet na dresu nogometnog kluba Ravni Gaj. Bio je volonter tijekom pandemije i volio je folklor te narodnu glazbu. Imao je sestrinsku ljubav prema tomu što je radio, a često je podizao atmosferu svojim društvom i zajedničkim druženjima.

Marko Mitrović, iz istog sela, bio je odličan učenik tehničke škole, stipendist Železare Smederevo. Bio je zaljubljen u glumu i volio je imitirati likove iz televizijskih serija. Sakupljao je novac kako bi si priuštio automobil.,

Nemanja Stevanović bio je vedar i uvijek nasmejan mladić, veliki navijač nogometnog kluba Ravni Gaj. Njegov hobi bio je motora, kamiona i plesnih društava. Lazar Milovanović, za 18. rođendan dobio je psa, s 19 godina je zaradio novac te kupio njivu i hektar šume. Bio je dobar i vrijedan dečko, volio je raditi u polju i na tržnici prodavati voće.

Dalibor, ili Dača, iz Dubone, bio je ljubitelj sporta, osobito nogometa i navijao je za Crvenu Zvezdu. Bio je zaposlen u elektrodistribuciji i volio je pjevati, a njegov hobi bila je fotografija. Bio je poznat po tome što je uvijek donosio dobru atmosferu svuda gdje bi se pojavio.

Milan i Kristina Panić bili su brat i sestra, s Milanom policajcem iz Dubone i Kristinom odličnom učenicom. Milan je volio fudbal, a Kristina se pripremala za maturu i planirala upisati Učiteljski fakultet. Aleksandar Milovanović bio je posebno dijete, dobar brat i sin, najbolji učenik svoje generacije u Srednjoj tekstilno-tehnološkoj školi Despot Đurđe u Smederevu. Planirao je otvoriti pekaru u rodnom Malom Orašju.

Ovi mladi ljudi bili su sve što je dobro i lijepo u svijetu, a njihovi životi prekinuti su na tragičan način. Njihova obitelji i prijatelji ostali su sjećati se njihovih osmijeha, radosti i ljubavi koju su donosili u svoje živote. Njihova se sjećanja neće izblijediti, a njihove priče će nas podsjećati na važnost svakog trenutka i svakog osmijeha. Oprostite, jer osobe poput njih ne zaslužuju zaborav.