Tema ovog članka je „Rikov američki kafe“ u Kazablanci, legendarnom filmu iz 1942. godine. Unatoč tome što je film potpuno snimljen u američkim studijima, u stvarnosti se bar iz filma pretvorio u stvarno mjesto zahvaljajući američkoj diplomati Keti Kriger. Bar je sada restoran koji oponaša set filma do najsitnijih detalja, poput klavira i plakata za „Kazablanku“ na zidovima.

Također se spominje politička pozadina filma, kao što je čekanje na distribuciju zbog susreta predsjednika Ruzvelta i Čerčila u Kazablanci. Opisuje se i arhitektonska rekreacija Rikovog bara, kao i detalji poput ulice iz filma „Pustinjska pesma“ koja se koristila za eksterijerne snimke. Neki zanimljivi detalji su i činjenica da je Hemfri Bogart navodno igrao šah u filmu zbog vlastitog interesa za taj sport, te da su se patuljasti statisti koristili za snimanje scene na aerodromu zbog veličine modele aviona.

U članku se također spominje da se mitska ljubavna priča iz filma između Rika i Ilde odvija u Kazablanci pod nacističkom represijom, gdje se bar transformirao u internacionalni restoran sa specijalitetima poput ostriga i američkih steakova. Cijene jela su pristupačne, a atmosfera u restoranu oživljava duh filma.

Kao zaključak, članak ističe kako je film „Kazablanka“ očuvao svoju magiju i popularnost kroz desetljeća, unatoč promjenama u filmskoj industriji. Ovaj članak nudi uvid u povijest filma i stvarnog života koji se spajaju u jednom od najpoznatijih filmskih barova u svjetskoj kinematografiji.