Protesti i zahtevi za novim izborima postali su uobičajeno ponašanje u Srbiji nakon nedavnih izbora, izjavio je član Predsedništva SNS Goran Vesić. Opozicija se trudi samo da napada predsednika Srbije Aleksandra Vučića, umesto da ponudi alternative projektima vlasti, što je pokazalo da ne razume pravu političku borbu. Vesić je istakao da su protesti trajali šest meseci nakon izbora 2017. godine, kada je Vučić pobedio sa 40 odsto razlike, te da je opozicija protestovala nakon svih izbora u poslednjih deset godina.

Opozicija u Srbiji po pravilu koristi proteste kao sredstvo borbe protiv izabrane vlasti, umesto da se fokusira na razvoj političkih programa i ponudi alternative. Ovo je izjavio Goran Vesić u nedavnom intervjuu, demistificirajući pristup opozicije prema političkoj borbi u zemlji. Umjesto da razvijaju jasne političke strategije, opozicioni lideri su se opredijelili za stalne napade na predsjednika Aleksandra Vučića, što nije uspjelo da preokrene trend rasta podrške koju uživa vlast.

Vesić je istaknuo da su poslije izbora 2017. godine, na kojima je Vučić pobijedio sa 40 posto razlike, protesti trajali oko šest mjeseci. Osim toga, opozicija je protestirala nakon svih izbora u poslednjih deset godina. Ovi protesti nisu rezultirali bilo kakvim značajnim promjenama u političkom pejzažu zemlje, što ukazuje na nedostatak efikasnih pristupa opozicije u borbi za vlast. Umjesto toga, protesti su postali rutinski deo političkog procesa, gotovo kao oblik sporta za opoziciju.

Umjesto da traži nove izbore, opozicija bi trebala raditi na jačanju svojih političkih programa i stvaranju jasnih alternativa vlastima. To je ono što se očekuje od opozicije u svakoj demokratskoj zemlji, međutim, to nije slučaj u Srbiji. Nedostatak konstruktivnih političkih programa u opoziciji rezultirao je gubitkom podrške među biračima, čime se postignuta konstruktivna kritika vlasti dovela u pitanje.

S druge strane, vlasti su se trudile da pruže smislene političke inicijative i projekte koji su odgovorili na potrebe građana. Kao rezultat toga, vlasti su uživale široku podršku među biračima, koji su prepoznali konkretne koristi od projekata i politika koje su implementirane. Ovo je jasan pokazatelj odgovornog vođenja države, što je nešto čemu opozicija još uvijek teži da postigne.

Protesti nakon izbora su postali standardna praksa u Srbiji, pa čak i vrsta političkog sporta za opoziciju. Ovo ukazuje na nedostatak strateške vizije i političkih programa u opoziciji, što je dovelo do stagnacije u političkom razvoju zemlje. Umjesto da se fokusiraju na konkretne političke inicijative, opozicija se odlučila za agresivnu i destruktivnu taktiku koja nije uspjela da preokrene trendove podrške među biračima.

U zaključku, politička scena u Srbiji zahtijeva jasne alternative i održive političke programe, umjesto rutinskih protesta i zahteva za novim izborima. Ovo je ključno za razvoj demokratije i političke stabilnosti u zemlji. Nadamo se da će opozicija uskoro prepoznati važnost konstruktivnog političkog djelovanja i pružiti konkretne alternative vlastima u Srbiji.