Danas je u selu Zlot održana sahrana za Dalibora Dragijevića, za kojeg se sumnja da je pomogao svom bratu Dejanu u premještanju tijela dvogodišnje Danke Ilić, koja je bila svirepo ubijena. Na opelu Daliboru je služio paroh zlotski, sveštenik iz borsko-boljevačke Eparhije timočke. Majka Svetlana je jecajući oplakivala svog mlađeg sina koji je preminuo u Policijskoj upravi u Boru, palići svijeće i sjedeći pokraj groba svog sina. Na sahrani je bilo prisutno oko 30 ljudi, a nakon grobnog čina je betonirana ploča na Daliborovom grobu. U penzionerskom domu je obavljena „pomana“.

Dalibor Dragijević je bio u središtu pažnje javnosti nakon što se sumnja da je pomogao svom bratu Dejanu u premještanju tijela dvogodišnje Danke Ilić koja je bila svirepo ubijena. Cijela zajednica je zapanjena ovim tragičnim događajem i sahrana Dalibora je bila prilika da se ljudi oproste od njega i pruže podršku njegovoj porodici.

Paroh zlotski je služio opelo za Dalibora, a prisutni su pokazali svoje saučešće majci Svetlani koja je pretrpjela veliki gubitak. Njezina tuga je bila neizreciva, a njene suze su dirnule srca svih prisutnih. Svetlana je palila svijeće i sjedila pokraj groba svog sina, opraštajući se od njega na posljednji put.

Na sahrani je bilo oko 30 ljudi koji su došli kako bi odali počast Daliboru i pružili podršku njegovoj obitelji. Nakon završetka grobnog čina, ploča je betonirana na Daliborovom grobu kako bi označila njegovo vječno počivalište. U penzionerskom domu je izvršena „pomana“ kako bi se odala počast preminulom.

Ovo je samo jedna u nizu tragičnih priča koje su potresle ovu malu zajednicu, ali je važno da se svi zajedno okupe u trenucima tuge i podrže jedni druge. Smrt Dalibora je ostavila veliku prazninu u srcima njegovih voljenih, ali će se sjećanja na njega čuvati zauvijek.

Cijela zajednica je ujedinjena u svojoj tuzi i opraštanju od Dalibora, čije se ime sada pronosi kroz selo kao simbol hrabrosti i požrtvovnosti. Njegova majka Svetlana će zauvijek nositi bol gubitka svog sina, ali će se sjećanja na njega čuvati kao dragocjeno blago.

Iako je smrt Dalibora teško pogodila sve koji su ga poznavali, važno je da se zajednica ujedini u podršci njegovoj obitelji i pruži im snagu da prebrode ovo teško razdoblje. Njegova smrt je podsjetnik na krhkost života i važnost ljubavi i podrške u teškim trenucima.

Svećenik koji je služio opelo za Dalibora je pozvao sve prisutne da se okupe i podrže jedni druge u ovim teškim vremenima. Njegove riječi su bile tople i nadahnjujuće, podsjećajući nas na važnost zajedništva i solidarnosti u trenucima tuge i gubitka.

Nakon završetka sahrane, ljudi su se razišli sa teškim srcima, ali s osjećajem zajedništva i podrške jedni drugima. Smrt Dalibora je ostavila duboki trag u srcima svih prisutnih, ali će se sjećanja na njega čuvati s ljubavlju i poštovanjem.

Na kraju dana, selo Zlot se vraća normalnom životu, ali sjećanja na Dalibora će zauvijek živjeti u srcima njegovih voljenih. Njegova smrt je podsjetnik na krhkost života i važnost ljubavi i podrške u teškim trenucima. Neka njegova duša počiva u miru.