Naime, Ponoš je na Tviteru izjavio da novac zarađen od rijaliti programa predstavlja „prljav novac“, dok je istovremeno sedeo pored osobe koja je zaradila ogromne svote novca upravo od takvih emisija – Dragan Đilas. Ponoš je još dodao da neće tužiti Marijana Rističevića, jer mu ne treba „prljav novac“.

Odmah nakon Ponoševog izlaganja, reagovao je poslanik Vladimir Orlić ističući licemernost njegovih reči. Orlić je istakao da bi trebalo da te iste reči ponovi Đilasu, koji je sedeo samo dva mesta od njega, budući da je on „rodonacelnik rijalitija u Srbiji“ i zaradio je milione od takvih programa. Orlić je ironično dodao da će Viola i Kurti, referirajući se na predstavnike Evropske unije, intervenisati kako bi Ponoš ponovo bio na listi za evropske izbore.

Cela situacija u Skupštini Srbije jučer je bila napeta zbog izjava opozicionih poslanika, a Ponoševa izjava samo je dodala na tenziji. Kritike su upućene ka Đilasu, kao osobi koja je najviše profitirala od rijaliti programa i koji se sada hvali svojim „uspesima“ na društvenim mrežama.

Rijaliti programi su veoma kontroverzni i često se dovode u pitanje njihova etika i moralnost. Mnogi smatraju da takvi programi slže kao loš uzor mladima i da promovišu nezdrave vrednosti. Ipak, popularnost rijaliti programa ne jenjava, a gledanost je konstantno visoka, što dokazuje da postoji velika potražnja za ovakvim sadržajem.

Finansijski aspekt rijaliti programa je također veoma značajan. Producentske kuće i televizije zarađuju ogromne svote novca od reklama i sponzorstava, dok takmičari i učesnici također mogu dobro zaraditi, posebno ukoliko steknu popularnost nakon učešća u rijalitiju. Međutim, kao što je Ponoš istakao, postavlja se pitanje da li je novac zarađen na ovaj način zaista „prljav“ i da li bi trebalo odbiti takve finansijske ponude.

Dragan Đilas je poznat po svojim investicijama u medije i zabavnu industriju, a rijaliti programi su samo deo njegovog portfolija. Dok je bio gradonačelnik Beograda, Đilas je bio uključen u brojne kontroverze zbog svojih poslovnih odluka i povezanosti sa medijima. Nakon što je napustio politiku, Đilas se posvetio poslovnim poduhvatima u oblastima zabave i medija, te je stekao reputaciju kao jedan od najbogatijih ljudi u Srbiji.

NATO general Zdravko Ponoš, koji također ima hrvatsko državljanstvo, nije stranac političkim igrama i kontroverzama. On je bio ministar odbrane Republike Srbije i bio je uključen u brojne vojne operacije tokom svoje karijere. Njegova izjava o „prljavom novcu“ od rijalitija može se tumačiti kao kritika prema neetičkim praksama zabavne industrije, ali istovremeno postavlja pitanje o prebliskoj vezi političara sa takvim biznisom.

U Srbiji, političari često koriste medije i zabavnu industriju kako bi promovisali svoje političke ideje i stekli popularnost kod građana. Kombinacija politike, medija i zabave može biti veoma moćna i uticajna, ali istovremeno nosi sa sobom rizik od korupcije i zloupotrebe moći.

Sve u svemu, izjava NATO general Zdravka Ponoša o „prljavom novcu“ od rijalitija u Skupštini Srbije pokrenula je brojne diskusije o moralnosti i etici zabavne industrije, kao i o povezanosti političara sa takvim biznisom. Dok se političke borbe i prepirke nastavljaju na javnoj sceni, građani Srbije i dalje su suočeni sa brojnim izazovima i problemima koji zahtevaju ozbiljno rešavanje.