Četiri decenije od smrti omiljenog sveštenika Velimira Vese Popovića, paroha mašićkog, obilježene su u Lijevče polju. Pop Veso, kako su ga zvali mještani, bio je simbol duhovnosti, dobrote i ljubavi za svakog čovjeka. Rođen u teškim okolnostima 1902. godine, Velimir je od malih nogu bio suočen s gubicima, izgubivši majku i oca u ranoj mladosti. Ipak, uz podršku sveštenika Miladina Ćirića, uspio je postati sveštenik i nastaviti porodičnu tradiciju.

Tokom Drugog svjetskog rata, Pop Veso je zajedno sa svojom porodicom proživio strahote ustaškog logora Caprag u Hrvatskoj. Nakon završetka rata, vratio se u svoju parohiju u Mašiće i nastavio obavljati svoje dužnosti sveštenika. Cijeli svoj život posvetio je pomoći siromašnima i učestvovao u obnovi crkve u Romanovcima, pomažući zajednici i čuvajući duhovne vrijednosti.

Poštovan od strane svojih parohijana, Velimir Veso Popović ostaje upamćen kao simbol ljubavi, plemenitosti i požrtvovanosti. Njegova žrtva i predanost vjerskim vrijednostima ostaju kao inspiracija svima u Lijevču i okolnim selima. Pop Veso je bio više od sveštenika – bio je prijatelj, mentor i podrška svima koji su se oslonili na njegovu dobrotu i mudrost.

Četrdeset godina nakon njegove smrti, mještani Mašića i Romanovaca se sjećaju svog omiljenog sveštenika sa pijetetom i zahvalnošću. Njegovo naslijeđe i ljubav prema ljudima ostaju živi u srcima svih koji su imali privilegiju poznavati ga. Pop Veso Popović je bio nezamjenjiv dio zajednice i njegova duhovna baština ostaje trajna inspiracija za buduće generacije.