SARA je imala astmu, ali nikada nije doživjela napad kao ovaj. Njena majka, Dragana Petković, se borila da joj pomogne dok je gušenje postajalo sve gore. Hitnu pomoć su zvali više puta, ali su ih „šetali“ s jednog na drugi broj telefona, ignorišući ozbiljnost situacije. Kada su konačno stigli, bilo je prekasno. Sara je preminula ispred svoje kuće, dok je njena porodica očajnički pokušavala da joj pruži pomoć.

Sara je završila radni dan u svom salonu za nokte i kada joj je pozlilo, pozvala je majku da joj spremi inhalator. Međutim, inhalator nije pomogao, a nakon poziva Hitnoj pomoći, veza se nije uspostavila odmah. Kada su konačno uspjeli da ih dobiju, odgovor koji su dobili bio je da nisu nadležni za tu teritoriju. Situacija je postajala sve ozbiljnija, ali Hitna pomoć nije imala kiseonika ni adekvatnu pomoć za astmatičarku.

Do zaključenja članka, Zavod za hitnu medicinsku pomoć nije se oglasio povodom ovog slučaja. Sara je izgubila bitku za život, a njena porodica je ostala sa mnogo pitanja i tuge. Majka Dragana je očajnički pokušavala da spasi svoju kćerku, ali su nadležne službe pokazale nedostatak brige i organizacije.

Sara je redovno koristila inhalator zbog astme, ali nikad nije doživjela takve simptome. Liječnici su joj nedavno rekli da više ne treba koristiti pumpicu, ali je imala sve veće probleme sa disanjem od tada. Porodica Petković nije tražila obdukciju, jer im to ne bi vratilo njihovu voljenu Saru. Ona je imala mnogo planova i snova, ali je otišla prerano zbog nedostatka brige i organizacije hitne medicinske pomoći.

Ovaj tragični slučaj baca svjetlo na nedostatke u sistema hitne pomoći u Srbiji. Sarina smrt je bolna podsjetnik na važnost brze i efikasne reakcije u slučajevima hitnih situacija. Njena porodica ostaje sa bolom i pitanjima na koja još nemaju odgovora. Svi smo dužni da se borimo za bolji i efikasniji sistem hitne pomoći kako bi se izbjegle tragedije poput ove.