Predrag Mijatović, stručnjak iz Geološkog zavoda Srbije, izjavio je da je potrebno najmanje 12 godina od početka istraživanja do proizvodnje i dobivanja prve zlatne poluge. Istakao je da država ima prioritet u kupovini zlata koje se dobiva u rudnicima u Boru. Većinski vlasnici Rudarsko-topioničarskog basena (RTB) Bor su u početku proizvodili oko 1,6 tona zlata godišnje i prodavali ga Narodnoj banci Srbije. Međutim, s porastom proizvodnje zlata u Srbiji na preko dve tone godišnje, višak se prodaje na slobodnom tržištu.

Mijatović je istakao da proizvodnja zlata u nekoj državi ne garantuje velike zlatne rezerve te države. Na primer, Bugarska, koja je nedavno počela proizvodnju zlata, trenutno ima veće zlatne rezerve od Srbije. Zlatne rezerve države obično su povezane s ekonomskom snagom te države, a ne samo s rudnicima zlata na teritoriji i proizvodnjom zlata.

Prema Mijatoviću, 700 tona zlata u rudnicima u Srbiji je pristojna količina s obzirom na uslove i ležišta koja se nalaze u zemlji. Trenutno se zlato eksploatiše samo unutar sistema RTB Bor, ali postoji još jedno ležište zlata između Kučeva i Majdanpeka koje je van eksploatacije 20 godina i koje je čisto ležište zlata.

Sve zlato iz rudnika Lece nalazi se u koncentratu olova i cinka i kompletno se prerađuje u inostranstvu, pa Srbija ne može računati na to zlato. Prostor u Srbiji gdje se istražuje zlato obuhvata istočnu Srbiju, posebno okolinu Bora, Homoljske planine, Bosilegrad, Besnu Kobila i okolinu Medveđe, gdje se nalazi rudnik Lece, te okolinu Majdan planine i dio do Sijarinske Banje, gdje se nalazi mala rezerva zlata.

Ukupno, istraživanje, proizvodnja i dobivanje zlata u Srbiji predstavljaju dugotrajan proces koji zahtijeva vreme i resurse. Država i kompanije u sektoru rudarstva trebaju sarađivati kako bi efikasno iskoristili zlatne resurse zemlje i doprinijeli ekonomskom razvoju.