U dokumentarnom filmu „Bol“, emitiranom na Radio-televiziji Srbije, roditelji su otkrili kako su proživljavali jutro 3. svibnja kada su njihova djeca ubijena. U tom filmu su Nina i Dragan Kobiljski, roditelji ubijene djevojčice Eme Kobiljski, ispričali detalje o tom kobnom danu. Kostin ranac s municijom pronađen je pored Emine klupe, a prema riječima njene majke Nine, Ema se jedina suprotstavila Kosti jer je bila čista duša i dobrota koja je uvijek štitila slabije.

Kroz suze, roditelji su opisali posljednje dane sa svojom kćerkom i kako su saznali za njen tragičan kraj. Nina je podsjetila na dan kada je Ema sretno otišla u školu, željna susreta s prijateljima. Kada se saznalo za pucnjavu u školi, Nina je hitno otišla u školu tražeći svoju kćer, ali je zatekla Emine prijateljice u kolima Hitne pomoći. Potresena situacijom, tražila je Emu ali je saznala da je poginula.

Dragan, otac Eme, izrazio je svoje nepovjerenje prema informacijama koje je čitao na portalima. Kada mu je supruga javila tragične vijesti, Dragan se srušio od šoka i nevjerice. Pričajući o trenutku kada je saznao za smrt svoje kćeri, Dragan je istaknuo koliko je bilo teško prihvatiti tu istinu sama u stranoj zemlji.

Ovi emotivni ispovijesti roditelja ubijene djece bacaju svjetlo na tešku bol koju su iskusili zbog neočekivanog gubitka. Njihova otvorena i iskrena svjedočenja otkrivaju duboki bol i patnju koju su proživjeli kao roditelji. Njihova priča podsjeća nas na važnost empatije i podrške u vremenima traume i gubitka.

Ovim pričama nas podsjećaju na važnost zajedničke podrške i suosjećanja u teškim trenucima kao što su gubitak djeteta. Osjećaji boli, tuge i bespomoćnosti koje su izrazili roditelji ubijene djece podsjećaju nas na krhku prirodu života i važnost obiteljske podrške u tim teškim trenucima.

Kroz njihove priče, osjećamo duboku bol i tugu koju su proživjeli zbog gubitka svojih voljenih, ali istovremeno osjećamo i snagu i hrabrost kako su se nosili s tom tragedijom. Njihova svjedočanstva o ljubavi, tugi i nadanju podsjećaju nas da je podrška bitna u traumatičnim vremenima i da se zajedničkim snagama može prevladati svaka prepreka.

Ovim pričama se želi skrenuti pažnja javnosti na potrebu zaštite djece i osiguravanje sigurnih i poticajnih okruženja za njihov razvoj. Važno je osigurati da djeca rastu u sigurnim okruženjima i da imaju podršku i ljubav svojih roditelja i zajednice.

Ove priče služe kao podsjetnik na važnost empatije, suosjećanja i podrške u vremenima gubitka i traume. Kroz njihove priče, možemo osjetiti duboku bol i tugu koju su proživjeli roditelji ubijene djece, ali istovremeno možemo osjetiti i snagu i hrabrost koju su pokazali suočavajući se s tom nesrećom.

Na kraju, ove priče nas podsjećaju da trebamo cijeniti svaki trenutak s našim najmilijima i pružiti im ljubav i podršku koju zaslužuju. Važno je naučiti biti prisutan za svoje voljene, podržati ih u njihovim izazovima i biti tu za njih u trenucima tuge i krize.