Šegrenov sindrom je hronična autoimuna bolest koja utječe na egzokrine žlijezde, što rezultira smanjenom proizvodnjom suza i pljuvačke. Ova bolest obično pogađa žene nakon menopauze i može se proširiti na nervni sistem, krvne sudove i druge dijelove tijela. Iako je u porastu, malo se istražuje, a procjenjuje se da oko 30% bolesnika sa reumatoidnim artritisom također ima Šegrenov sindrom. Najčešći početak bolesti je između 40. i 60. godine života, a uzrok bolesti još uvijek nije poznat.
Otkrivena je 1933. godine od strane švedskog liječnika Henrika Šegrena, a karakteristična je po postupnom uništavanju egzokrininih organa infiltracijom limfocita. Bolesnici se obično suočavaju s postepenim smanjenjem funkcije tih organa, što može rezultirati smrću. Sekundarni Šegrenov sindrom može biti povezan s drugim reumatskim bolestima poput sistemskog eritemskog lupusa ili reumatoidnog artritisa.
Iako se bolest može javiti u svim dobnim skupinama, češće se pojavljuje kod starijih osoba. Simptomi uključuju suhoću očiju i usta, parotidne žlijezde, bolove u zglobovima, Rejnoov fenomen i druge probleme. Vaginalne žlijezde također mogu biti zahvaćene kod žena, uz moguće probleme s kožom, bubrezima i drugim organima. Sekundarni oblik bolesti može rezultirati i upalom štitnjače, gastroezofagealnom refluksom, te čak i rakom limfnih čvorova.
Istraživanja su pokazala da genetički faktori mogu igrati ulogu u nastanku bolesti, ali točan uzrok Šegrenovog sindroma još nije poznat. Liječenje ovisi o simptomima, a može uključivati upotrebu umjetnih suza, vlažila za usta, lijekove protiv bolova i imunosupresivne lijekove. Redovne kontrole i praćenje simptoma važno su za održavanje kvalitete života bolesnika.
Ukratko, Šegrenov sindrom je složena autoimuna bolest koja utječe na različite dijelove tijela, a iako je malo poznat, važno je pravovremeno dijagnosticirati i liječiti bolest kako bi se spriječile komplikacije i poboljšalo stanje bolesnika. Pravilna njega i podrška mogu pomoći obolelima da se nose s simptomima i održe kvalitetu života.
