Vašington – Svrgavanje s vlasti sirijskog predsjednika Bašara al Asada otvorilo je pitanje o sudbini ratom razorene zemlje. Posljednjih dana isprepletene su scene slavlja sirijskih građana i zračnih napada Sjedinjenih Američkih Država i drugih zemalja na ciljeve Islamske države u Siriji, kao i zalihe kemijskog oružja Asadovog režima. Sve to se događa nakon što je Asad, pred naletom pobunjenika predvođenih pokretom Hajat Tahrir al-Šam, koji Sjedinjene Države smatraju terorističkom, pobjegao u Rusiju koja mu je dodijelila azil. Kako će Asadovo svrgavanje utjecati na Bliski istok i Europu i zašto mu saveznici – Rusija i Iran – nisu pritekli u pomoć, teme su o kojima je za ruski servis Glasa Amerike govorio Michael Rubin iz Instituta „Ameriken Enterprise“, bivši dužnosnik Pentagona zadužen, između ostalog, i za područje Bliskog istoka.
Svrgavanje Asada otvara mnoga pitanja o budućnosti Sirije i njenih odnosa s okolnim zemljama. Može li se novi premijer, Mohamed al-Bašir, uspješno nositi s izazovima koji su pred njim? On je lider „Vlade spasa“ u Idlibu, a sada će voditi nacionalnu vladu u pokušaju da ujedini zemlju i uspostavi red nakon dugogodišnjeg rata. Bašir je rođen 1983. u provinciji Idlib, a studirao je elektrotehniku i islamsko i građansko pravo. Postao je šef „Vlade spasa“ u Idlibu 2024. godine i pokušavao je pomoći ljudima u pobunjeničkim dijelovima zemlje koji su bili odsečeni od vladinih usluga. Međutim, upravljanje pobunjeničkim regionom od pet miliona ljudi je veoma drugačiji zadatak od uloge premijera cijele zemlje.
Rusija i Iran su bili glavni saveznici Bašara al Asada, ali nisu uspjeli spasiti njegov režim od pada. Rusija ima vojnu bazu u Siriji i Asad je dobio azil u Moskvi, ali nije djelovalo da su Rusija ili Iran pokušali ga spasiti. Ova situacija može imati velike posljedice za ruski položaj u regiji i budućnost ruske vojne baze u Siriji. Iranci su bili na konopcima, dok su Turci i druge zemlje koje podržavaju pobunjenike iskoristile situaciju. Rusi imaju dvije vojne baze u Siriji, ali sada moraju razmisliti o svojoj budućnosti u toj zemlji.
Svrgavanje Asada može također utjecati na položaj Turske u regiji. Turska je iredentistička sila koja teži obnovi slave Otomanskog carstva. Erdoganov režim podržavao je pobunjeničku grupu Hajat Tahrir al-Šam, ali sada se mora suočiti s novom situacijom u Siriji. Hoće li nova sirijska vlada surađivati s Turskom ili će se udaljiti od nje, ostaje vidjeti. Erdogan može imati poteškoća u održavanju svoje politike prema Siriji ako novi premijer Bašir odluči slijediti vlastiti put.
U zaključku, svrgavanje Asada otvara mnoga pitanja o budućnosti Sirije i njenih odnosa s okolnim zemljama. Nova sirijska vlada predstavlja izazov za međunarodnu zajednicu i za susjedne zemlje koje trebaju surađivati kako bi izgradile mir i stabilnost u regiji. Sada je vrijeme za dijalog i pregovore kako bi se pronašla održiva rješenja za sirijski narod i za cijeli Bliski istok.
