SRBI IZ VOJVODINE NEĆE DA SE DELE OD SRBIJANACA: Većina članova Glavnog NOO Vojvodinebila stava da Baranja treba da bude u Hrvatskoj

Stefan Milosavljević аватар

Stavovi o priključenju Vojvodine federalnoj Srbiji bili su eksplicitnije istaknuti na zasedanju Velike antifašističke narodnooslobodilačke skupštine Srbije. Povodom oslobođenja Subotice u oktobru 1944. godine, Jovan Veselinov je naglasio želju naroda Vojvodine za autonomijom unutar federativne Jugoslavije. Aleksandar Ranković je istakao da će pitanje Vojvodine biti rešeno na način koji će jačati vezu sa Srbijom i obezbediti autonomska prava. Na prvoj skupštini Jedinstvenog narodnooslobodilačkog fronta Vojvodine u decembru 1944. godine potvrđeno je zadovoljstvo zbog dobijanja autonomije u okviru federacije.

Nakon prestanka vojne uprave, Glavni narodnooslobodilački odbor Vojvodine preuzeo je najvišu vlast u pokrajini, ali pitanje političkog položaja u federativnoj Jugoslaviji nije bilo transparentno rešeno. Međutim, u prvoj nedelji aprila 1945. godine, KPJ je donela rezoluciju za priključenje autonomne Vojvodine federaciji Srbije. Glavni NOO Vojvodine također je podržao tu odluku, ističući potrebu za „harmoničnim” odnosom među narodima i nacionalnim manjinama.

Delegacija Vojvodine je na vanrednom zasedanju ASNO Srbije u aprilu 1945. godine izrazila jednoglasnu odluku o priključenju federalnoj Srbiji. Prvo zasedanje Skupštine izaslanika naroda Vojvodine u julu 1945. godine aklamacijom je donelo odluku o prisajedinjenju Vojvodine Srbiji. Skupština je uputila telegram Narodnoj vladi Srbije u kojem su izražene želje naroda Vojvodine za priključenjem Srbiji.

Predsedništvo Narodne skupštine Srbije potvrdilo je priključenje Vojvodine Srbiji u avgustu 1945. godine. Autonomna Vojvodina nije bila konstituent federacije već je ušla kao autonomna jedinica unutar Srbije.

Proces priključenja Vojvodine federaciji Srbije bio je složen i propraćen različitim stavovima i odlukama. Autonomija Vojvodine unutar federacije između Save i Dunava bila je ključni cilj tokom tog perioda. Stavovi političkih lidera i delegata pokazivali su želju za jačanjem veza sa Srbijom, dok su istovremeno nastojali da sačuvaju specifične karakteristike i prava Vojvodine kao autonomne pokrajine. Odluke i rezolucije koje su donete imale su značajnu političku težinu i uticale su na dalji razvoj Vojvodine unutar Jugoslavije.

Stefan Milosavljević аватар

Više članaka i postova