Suzana Ranković, sestra Dalibora Todorovića Dače, jednog od devetoro ubijenih mladih ljudi kod Mladenovca 4. maja 2023. godine, izrazila je svoju bol i tugu u emotivnom pismu posvećenom svom bratu. Pismo je pročitano na godišnjicu tragičnog događaja, a Suzana je izrazila svoju ljubav prema bratu i sećanje na njega. Ona je opisala kako se oseća od njegovog odlaska, kako brine za majku koja ne može da se pomiri sa gubitkom, i kako živi sa tugom i sećanjima na njega. Suzana je izrazila nadu da će se jednog dana ponovo sresti sa svojim bratom.

Suzana je opisala kako njihova kuća i dalje čuva uspomene na Dalibora, kako je soba ostala nepromenjena, i kako cela porodica oseća bol i tugu zbog njegovog odlaska. Ona je podelila kako se otac trudi da bude jak, ali ipak nosi težinu gubitka svog sina. Suzana je istakla i kako se porodica suočava sa nedostatkom Dalibora u svakodnevnom životu, kako njegova nećaka oseća njegov nedostatak, i kako prijatelji i dalje dolaze da izraze svoju podršku.

U pismu se spominju i drugi mladi ljudi koji su izgubili živote u masakru, a Suzana se zahvalila svima koji su se setili i poštivali uspomenu na njih. Ona je izrazila tugu zbog izgubljenih snova i sreće zbog tragičnog događaja, ali i nadu da će se jednog dana ponovo sresti sa svojim bratom i podeliti sve što se dogodilo od njegovog odlaska.

Porodice i prijatelji ubijenih mladih ljudi još uvek se bore sa traumom izazvanom ovim zločinom, ali su ujedinjeni u sećanju na svoje voljene i u nadi da će pravda biti zadovoljena. Suzana je poslala poruku ljubavi i sećanja na svog brata, ističući da je on bio njen ponos i prva ljubav. Njeno pismo odiše emotivnošću i dubokim tugom, ali i snažnom ljubavlju i nadom da će se ponovo sresti sa svojim bratom jednog dana.

Tragični događaj kod Mladenovca je ostavio dubok trag u životima porodica i prijatelja žrtava, ali su se oni uzajamno podržali i našli snagu da se nose sa gubitkom. Njihova borba za pravdu nastavlja se, dok se sećanje na mlade koji su izgubili živote nikada neće izbledeti. Suzana Ranković je svojim pismom još jednom pokazala koliko je snažna i posvećena sećanju na svog brata, te kako ljubav i uspomene mogu biti večne.