Krajem 18. stoljeća u Poljsko-Litvanskoj uniji u običnoj seljačkoj obitelji rodio se dječak Karl Domež, poznat kao najproždrljiviji čovjek na svijetu. Karl je od malih nogu imao ogroman apetit, a njegovi roditelji su se sramili što je njihov sin bio toliko gladan. U dobi od 13 godina, Karl se pridružio pruskoj vojsci, ali nije dugo trajao. Nakon samo godinu dana, mladi vojnik prebjegao je protivnicima zbog bolje hrane.

Francuska komanda primijetila je Karla, jer se nije bojao borbe i nije mu bilo važno gdje je poslan, dokle god su ga dobro hranili. Karl je održavao svoje tijelo u formi tako što je jeo velike količine hrane, a posebno je volio sirovo meso. Tijekom ratnih uvjeta postalo je sve teže zadovoljiti njegov apetit, pa je Karl često morao tražiti hranu sam. Pokušavao je jesti sve, uključujući kamenje, travu, mačke i pacove.

Nakon što su ga zarobili Britanci, liječnici su proučavali Karlov nevjerojatan apetit. Karl je jednom prilikom pojeo sedam kilograma sirovog goveđeg mesa i zatražio još. Iako je priznao da je sit, nekoliko sati kasnije ponovno je izjavio da je gladan. Liječnici nisu uspjeli objasniti njegovu nezasitnu glad, niti su mogli odrediti uzrok ovog poremećaja.

Nažalost, Karl je preminuo u dobi od 21 godine, a prema jednoj verziji, uzrok smrti bili su natečeni unutarnji organi. Njegova neobjašnjiva proždrljivost ostala je tajanstvena i zagonetna, a liječnici nisu uspjeli pronaći rješenje za njegov apetit.

Kroz životnu priču Karla Domeža, svjedočimo nevjerojatnim razmjerima ljudske gladnosti i želje za hranom. Njegova priča ostaje duboko utisnuta u povijesti kao jedinstven primjer ekstremne proždrljivosti, koja ostavlja mnoge pitajući se o prirodi ljudske apetita i granicama koje se mogu doseći u potrazi za hranom.