Dok je Madeira popularna destinacija za odmor, dolazak na ovo prelepo ostrvo može biti izazovan zbog aerodroma u Funšalu, koji se smatra jednim od najopasnijih na svetu. Sletanje na ovaj aerodrom može biti uznemirujuće zbog specifičnih geografski i meteoroloških uslova koji ga okružuju, što često rezultira kašnjenjima ili otkazivanjem letova.
Aerodromi se klasifikuju kao opasni na osnovu nekoliko faktora, a jedan od glavnih je teren. Okolne planine otežavaju sletanje, zahtevajući od pilota primenu specijalnih procedura. Na primer, na Madeiri, jedan kraj piste je izgrađen na betonskim stubovima, dok drugi kraj vodi ka liticama, što dodatno komplikuje sletanje. Ovi izazovi čine da piloti moraju da budu izuzetno vešti i obučeni za upravljanje avionom u takvim uslovima.
Pored terena, vremenski uslovi igraju ključnu ulogu. Jaki vetrovi, posebno u brdovitim područjima, mogu izazvati lokalnu turbulenciju koja dodatno otežava sletanje. Bočni vetrovi mogu uticati na kontrolu aviona, dok mikroporivi stvaraju iznenadne silazne struje. Ove situacije zahtevaju od pilota da budu stalno spremni na prilagođavanje i brzo donošenje odluka.
Slični izazovi postoje i na aerodromu Insbruk u Austriji, koji se nalazi u dolini okruženoj visokim planinama. U ovom slučaju, svaka manja devijacija od predviđene staze može dovesti avion u opasnost, što dodatno naglašava potrebu za rigoroznom obukom pilota.
Zbignjev Mlotkovski, direktor obuke posade u litvanskoj čarter kompaniji KlasJet, ističe da su piloti obučeni za upravljanje avionima u izazovnim uslovima. Svaka faza leta, od prilaza do sletanja, zahteva specijalizovane procedure. U slučaju promašenog prilaza, postoje procedure koje omogućavaju pilotu da nastavi sigurnu navigaciju, čak i ako jedan motor otkaže.
Kako bi se pripremili za letove na komplikovanim aerodromima, piloti prolaze obuku na simulatorima, što im omogućava da testiraju svoje veštine u bezbednim uslovima. Simulatori pružaju detaljnu vizualizaciju svih objekata u okolini aerodroma i omogućavaju pilotima da se suoče sa različitim vremenskim fenomenima, čime se dodatno poboljšava njihova sposobnost da upravljaju avionima u teškim situacijama.
Zbog složenosti aerodroma, posebno je važno da sletanje i poletanje vrše iskusni kapetani, koji su bolje obučeni da se nose sa izazovima. Evropske regulative zahtevaju redovnu obuku pilota, pri čemu se kod složenih aerodroma obuka mora obnavljati svakih šest meseci kako bi se osiguralo da su znanje i veštine na najvišem nivou.
Putnici se često pitaju da li treba da brinu o letenju na aerodromima označenim kao opasni. Iako aerodromi okruženi planinama mogu izazvati turbulenciju i neprijatna sletanja, Mlotkovski naglašava da su svi piloti obučeni i spremni da se nose sa izazovima. Na primer, kraće piste mogu značiti da sletanje nije uvek glatko, što se u industriji naziva „pozitivno sletanje“.
Takođe, složeniji aerodromi mogu doživeti češća kašnjenja zbog promene vremenskih uslova, što može zahteva prilagođavanje rasporeda letova. Ponekad, ako čekanje u vazduhu traje predugo, pilot može doneti odluku da preusmeri let na alternativni aerodrom.
Mlotkovski naglašava da se preduzimaju sve moguće mere predostrožnosti kako bi se obezbedila sigurnost putnika. „Svi piloti su obučeni, iskusni i dobro pripremljeni da obave svoj posao sigurno i profesionalno. Ovo je naš način života“, kaže on. Bez obzira na izazove, putnici mogu biti sigurni da su njihovi piloti obučeni da se nose sa najtežim uslovima i da će učiniti sve što je moguće da obezbede sigurno iskustvo letenja.