U selu Čizmići kod Cazina, tuga je zavladala nakon smrti mladog Suada Čizmića (28), koji je izgubio borbu sa teškom bolešću. Njegov odlazak duboko je potresao porodicu, prijatelje i celu zajednicu, a bol je dodatno pojačan time što Suad nije imao priliku da upozna svog tek rođenog sina. Ova tragedija ostavlja trajne ožiljke u srcima svih koji su ga poznavali.
Suad Čizmić bio je poznat kao skroman i marljiv mladić, uvek spreman da pomogne drugima. Njegova vedrina i dobrota ostavile su snažan trag među ljudima u njegovom selu. Nažalost, sudbina je imala druge planove – nakon borbe sa meningitisom, Suad je preminuo u bolnici u Tuzli. Njegova majka, koja potiče iz Prijepolja, iz porodice Rovčanin, dodatno povezuje njegovu priču sa širim prostorom Sandžaka.
Suad je više nedelja borio protiv bolesti, dok su članovi njegove porodice prolazili kroz teške trenutke neizvesnosti, nadajući se njegovom ozdravljenju. Lekari su se trudili da mu spase život, ali je bolest bila jača. Njegova supruga, koja se u tom trenutku oporavljala od porođaja, bila je slomljena od bola. Njihov sin, koji je tek došao na svet, nikada neće imati priliku da upozna svog oca, čoveka koji je do poslednjeg trenutka borio za svoj život.
Tragediju dodatno otežava činjenica da se Suadova supruga porodila dok se on nalazio u bolnici. Dok su svi iščekivali trenutak kada će ponosni otac uzeti sina u naručje, porodica se suočila s nezamislivim gubitkom. Majka, otac, supruga i ostali članovi porodice sada prolaze kroz najteže trenutke – istovremeno se raduju novom životu i oplakuju izgubljenog sina, muža i brata.
Njegova sestra, emotivna i skrhana bolom, oprostila se od njega dirljivom porukom na društvenim mrežama. U njoj je izrazila svoju bol i ljubav prema bratu, govoreći kako su verovali da će prevazići sve prepreke jer je Suad bio jak. „Duša moje duše, ptico moja Dženetska, voli te seka najviše,“ napisala je. Ova poruka oslikava duboku povezanost i ljubav unutar porodice, kao i tugu zbog gubitka.
Suadov prerani odlazak ostavio je neizbrisiv trag u srcima svih koji su ga poznavali. Ljudi iz sela Čizmići, kao i iz šire zajednice Cazina, sa suzama u očima govore o njemu. Njegovi prijatelji ga pamte po skromnosti, dobrom srcu i nesebičnoj pomoći koju je pružao svima. Na društvenim mrežama, prijatelji i poznanici opraštaju se od njega dirljivim porukama, sećajući se zajedničkih trenutaka i njegovih vrlina.
Jedan od njegovih prijatelja napisao je: „Ne mogu da verujem da te više nema, brate moj. Ostala je praznina koju niko ne može popuniti.“ Ove reči najbolje oslikavaju osećanja svih koji su ga poznavali i koji su ostali bez reči pred ovim gubitkom.
Suad je sahranjen u svom rodnom selu Čizmići, a na dženazi se okupio veliki broj ljudi koji su došli da mu odaju poslednju počast. Ova okupljanja ukazuju na to koliko je Suad bio voljen i poštovan u svojoj zajednici, a njegovo nasleđe će živeti kroz sećanja njegovih bližnjih i prijatelja.
U svetlu ove tragedije, svi mi možemo naučiti koliko je važno ceniti svaku trenutak s voljenima i pružiti podršku onima koji su u teškim trenucima. Suadova priča nas podseća na krhkost života i na to koliko je važno voleti i biti uz druge, jer nikada ne znamo šta nam budućnost donosi.
