Među meštanima sela Knićanin u Banatu, nedaleko od reke Tise, većina stanovništva potiče iz Vranja i Pirota, južne Srbije, a doselili su se u kolonizaciji 1968. godine. Nedavno su se stari i mladi okupili kako bi ispratili svog meštanina, 21-godišnjeg Miloša Milosavljevića, koji je tragično stradao u urušavanju nadstrešnice Železničke stanice u Novom Sadu zajedno sa svojom devojkom Anđelom.
Komemoracija je prvo održana u prostorijama Fudbalskog kluba Potisje, gdje su saigrači i članovi uprave izrazili svoje saučešće. Svi su se složili da će Miloš zauvijek ostati u njihovim srcima i da će njegov osmeh i dobrota biti neizbrisivi. Umjesto da organizuju derbi, klub je organizirao posmrtnu povorku svom igraču.
Najbliža rodbina okupila se u prostorijama kluba na komemorativnom skupu kako bi se oprostili od mladića koji je uvijek bio nasmejan, vedrog duha i optimističan, vjerujući u ljubav. Među prisutnima su bili i Milošev otac Goran, sestre i ostali članovi kluba koji su izrazili svoju tugu i nevericu.
Najuže rukovodstvo FK Potisje također će ispratiti Anđelu Ruman na večni počinak u Staroj Pazovi i izraziti saučešće njenoj porodici. Pred više stotina okupljenih meštana Knićanina, sveštenici su održali opelo u dvorištu porodične kuće Milosavljevićevih, dok su jecaji Miloševih sestara ispunili vedro nebo iznad njih.
Milošev brat od ujaka, također fudbaler Potisja, izrazio je svoju tugu i šok zbog tragičnog događaja. Predsjednik kluba, koji je planirao slavlje i ulazak u viši rang, istaknuo je da će se fudbal nastaviti u klubu, ali da će ostati praznina zbog gubitka Miloša. Dres sa brojem 2 bit će povučen do kraja sezone, a sportski centar koji se gradi nosit će ime Miloš Milosavljević Kivi.
Tužna povorka, okupana u crno, krenula je sa seoskog stadiona prema Miloševoj porodičnoj kući gdje je ispraćen na večni počinak. Oko hiljadu duša izrazilo je svoje saučešće i podršku porodicama svih ostalih žrtava nesreće u Novom Sadu. Vladimir Amidžić se emotivnim govorom oprostio od Miloša Milosavljevića.
