Pre više od tri veka, kaluđer Jegor Stroganov iz Rusije probijao je put koji spaja manastir Praskvicu i selo Čelobrdo. Iako danas o ovom podvigu i tragičnoj sudbini Jegora Stroganova, koga meštani Paštrovića pamte, znaju samo retki, ovo je priča o njemu.

Čelobrdo je selo na Paštrovskoj gori, gde se nalazi pravoslavni manastir Praskvica iz 11. veka, koji ima veliku važnost za pleme Paštrović. Na vrhu Čelobrda nalazi se spomenik palim borcima iz plemena Paštrović koji su poginuli u Drugom svetskom ratu.

Pored spomenika nalazi se tabla posvećena Jegoru Stroganovu, kaluđeru iz Rusije koji je deset godina svojim rukama gradio put od mora do sela Čelobrdo. Ko je bio Jegor Stroganov? Prema predanju, krajem 18. veka jednoruki Jegor Stroganov stigao je iz Rusije do manastira Praskvica u Paštrovićima. Igorov konačni cilj bio je manastir Praskvica, koji je dobio ime po izvoru breskvi.

Igorovu želju prihvatio je iguman manastira Sava Ljubiša i dozvolio mu da ostane u manastiru. Jegor je preuzeo težak zadatak izgradnje kamene staze od mora do sela Čelobrdo. Takođe, zavetovao se na ćutanje i posvetio se pravljenju puta uz Paštrovsku goru.

Jednog dana u manastir je stigao mladi kaluđer Jelisej iz Rusije, koji je naučio jezik i postao učitelj deci iz okolnih sela. Nakon nekoliko godina, Jelisej se teško razboleo i njegova poslednja želja bila je da mu dovedu Jegora Stroganova. Kada se Jegor pojavio, otkrio je da je mladi kaluđer zapravo njegova ćerka Jelisaveta, koja je umrla.

Znajući za bolest, Jelisaveta se odlučila da se maskira kao muškarac kako bi poslednje dane provela pored oca kojeg je neizmerno volela. Nakon njen smrti, Jegor je nastavio rad na putu dok nije završen, a zatim se zatvorio u svoju ćeliju do svoje smrti.

Ova dirljiva priča o Jegoru Stroganovu i njegovoj ćerki Jelisaveti ostala je u sećanju meštana Paštrovića. Njegov podvig izgradnje puta od mora do sela Čelobrdo i ljubav između oca i ćerke postali su deo lokalne legende i simbola izdržljivosti i neizmernog ljubavi. Manastir Praskvica ostaje mesto od posebnog značaja za pleme Paštrović, a priča o Jegoru Stroganovu živi i danas kao podsećanje na njegov podvig i posvećenost.