Na današnji dan pre 33 godine, 22 civila srpske nacionalnosti s područja općine Ogulin privedena su na informativni razgovor u restoran Policijske stanice u ovom mjestu. Prije nego što je razgovor uopće počeo, u restoran je ušao tada aktivni vojnik Hrvatske vojske Mladen Puškarić zvani Stipica i bez ikakvog povoda ispalio rafal iz automatske puške po ovim civilima.
Na licu mjesta, kako podsjeća DIC „Veritas“, ubijeni su: Dušan Plećaš (1947) iz Ogulina i Božo Mandić iz Josipdola, dok je Nikola Papić (1936) iz Donje Dubrave zadobio teške tjelesne povrede, od kojih je preminuo 23. studenog 1991. u KBC Rijeka. Dan ranije u istom gradu, u komandu obrane grada, naoružan argentinskom jurišnom puškom, upao je Ivan Mihalić zvani Meho, također pripadnik HV, koji je, iz osvete za četiri dana ranije na frontu poginulog rođaka Tomu Puškarića (1963), ubio sedam pripadnika Teritorijalne obrane Dabar u sastavu krajiške vojske. Svi su bili srpske nacionalnosti, zarobljeni dva dana ranije u Glibodolu kod Otočca.
Ubijeni su: Nikola Kliska (1962), Milan Kliska (1962), Ilija Kliska (1968), Mile Vlaisavljević (1952), Đuro Vlaisavljević (1964), Duško Vlaisavljević (1972) i Bude Cvjetičanin (1964). Posmrtni ostaci ubijenih civila vraćeni su njihovim porodicama i sahranjeni u porodičnim grobnicama, dok su posmrtni ostaci pobijenih teritorijalaca kremirani u Zagrebu, a njihove urne su srpskoj strani predane 3. travnja 1992. godine, na ček pointu UNPROFOR-a u Markovcu. Samo je porodica Bude Cvijetićanina preuzela urnu, dok su druge ostale u seoskoj crkvi u selu Zalužnica, jer porodice nisu htjele ili mogle da ih uzmu.
Ubica trojice srpskih civila Mladen Puškarić, kako navode u „Veritasu“, presudom Vojnog suda u Karlovcu od 7. srpnja 1992. godine proglašen je krivim zbog običnog ubojstva i osuđen na zatvor u trajanju od devet godina. Pošto ga je pomilovao tadašnji predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman, u zatvoru je odležao tek nekoliko mjeseci. Poslije izlaska na slobodu, vratio se na ratište, a danas je penzionirani pukovnik HV i vlasnik stana u Ogulinu, koji mu je dodijeljen zbog stradavanja u ratu.
HAG ĆUTI
Srpski Demokratski Forum je za ubijene civile i nekoliko porodica ubijenih krajiških teritorijalaca, početkom 2000-ih, Tužilaštvu haškog tribunala podnio krivične prijave, uključujući i za pomenuta ubojstva u Ogulinu 18. i 19. studenog 1991. Do sada nije bilo nikakve krivičnopravne reakcije. Ubica sedam zarobljenih krajiških teritorijalaca Ivan Mihalić nije ni hapšen sve dok dva mjeseca kasnije, poslije svađe na privatnom slavlju međunarodnog priznanja Hrvatske, nije ubio dvojicu sunarodnika – Milana Turkovića i svog rođaka Franju Mihalića. Presudom od 26. lipnja 1992. Vojni sud u Karlovcu osudio ga je na 14 godina zatvora zbog ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika. Tuđman je i njega pomilovao u tri navrata: u svibnju 1994, kada mu je kazna umanjena za pet godina, četiri mjeseca kasnije, kada mu je skraćena za još četiri godine, i u veljači 1997, kada je pušten na slobodu.
Za Mihalićevo pomilovanje lično se zalagao tadašnji kardinal Franjo Kuharić, koji je u proljeće 1995. poslao pismo Hrvoju Šariniću, tadašnjem šefu Tuđmanovog kabineta. U Šarinićevom odgovoru zabilježeno je da je prilikom prva dva pomilovanja „posebno cijenjeno Mihalićevo sudjelovanje u Domovinskom ratu, te činjenica da je bio ranjen kao pripadnik HV“. Hrvatski mediji objavili su da se po izlasku iz zatvora ubrzo vratio kriminalu: trgovini oružjem i narkoticima.
