Rade Zagorac, bivši igrač Mege, prisjetio se lekcija koje je naučio od Dejana Milojevića u vrijeme kada je bio član ABB lige.

Dejan Milojević, srpski košarkaški stručnjak i bivši trener Partizana, preminuo je u 47. godini od srčanog udara. Zagorca je trenirao pet godina u Megi, te se osvrnuo na njihov odnos.

„Nas dvoje smo se prvi put susreli 2012. godine. To je specifično jer je te godine on postao moj prvi trener u seniorskoj ekipi, a meni kao prvom seniorskom igraču. Dvanaest godina kasnije, moj vječni idol, trener i prijatelj odlazi u večna lovišta. Hvala ti za sve. Najdublje saučešće njegovoj porodici: Nataši, Nikoli i Maši“, rekao je Zagorac za Mozzart Sport.

Također je otkrio dvije priče koje ga posebno vežu za Dejana. Prva priča vezana je uz istinu.

„Dakle, 2012. godina, kao i svaki drugi dan. Trenirao sam jutarnji juniorski trening s Vićom, a onda dva treninga s Dekijem. Prvi trening se završio, a onda drugi. Sjeo sam na autobus iz Zemuna i stigao sam na Bežaniju. Imala sam toliko vremena samo da pojedem, zatvorim oči i vratim se. Probudio sam se pet minuta prije popodnevnog treninga. U najboljem slučaju kasnim pola sata“, rekao je Zagorac.

„Lažem prvu stvar koja mi je pala na pamet i šaljem poruku fizioterapeutu iz straha: ‘Kasnim, imam hroničnu dijareju’. Stižem na trening, kasnim 40 minuta. Novica, Varda i cijela ekipa su se radovali citatima koje sam rekao, nisu stali. Deki mi prilazi, smije se, kako samo Deki zna, i govori mi riječi koje nisu blijedjele do današnjeg dana: ‘Sada ću ti reći nešto, a ti se potrudi da nikada ne zaboraviš. U životu ćeš se naći u svakakvim situacijama. Bit će teško i neugodno, ali zapamti – nikada se nemoj bojati istine. Ma koliko teška bila, hrabro stoj iza nje’. I više se nisam bojao, zbog Dekija“, dodao je.

Druga priča koju je podijelio bila je o podršci i vjeri.

„To se dogodilo u mojoj predzadnjoj godini u Partizanu. Najteže godine u mom životu, bez elana, bez želje za druženjem, igranjem… Dugo se nismo čuli, ali me je jednog jutra nazvao: ‘Zovem te samo da ti kažem, ako misliš da niko više ne vjeruje u tebe, grešiš. Ja vjerujem, i ja ću uvijek vjerovati. Ako želiš pričati, možemo, a ako te smaram, a vjerujem da te smaram, ajde zdravo’, prisjetio se Zagorac.