Mlada umjetnica Ana Lazić vratila se u svoje rodno selo Tripkova na Zlatiboru i transformirala dedinu štalu u svoj atelje. Nakon završenih studija vajarstva na Fakultetu primenjene umetnosti, Ana je odlučila da spoji svoju prošlost sa sadašnjošću i stvori prostor gdje će se baviti svojom umetnošću. Dedu koji je predložio da preuređuje štalu nazvala je Zuko, po njegovom nadimku.
Ana se bavi vajanjem i pravljenjem skulptura od drveta i kamena, ali također ima i peć pa radi na keramici. U svom ateljeu pravi šolje za čaj, čajnike i ostale dekoracije inspirisane zlatiborskim predelima. Ideja da se posveti umetnosti potekla je iz radionice fuzije stakla Velje Tošanića, gdje je kao dete igrala i pomagala.
Štala u kojoj sada stvara svoje umetničke radove bila je nekad puna pregrada za stoku i stari mlin. Ana je zadržala grede, stepenice, prozore i neke stare predmete koji su prostoru dali posebnu energiju. Iako je deda Obrad preminuo pre nego što je uspeo videti Anin studio, Ana je odlučila da ga nazove Zuko u njegovu čast.
Ana je zajedno sa komšijama i rođacima počela sa radovima pretvaranja štale u atelje u januaru. Posvetila se umetnosti koja joj je prirasla srcu još od malih nogu, a sada uživa u stvaranju skulptura i keramičkih radova. U njenom ateljeu sada se mogu videti četkice, boje, ukrašene šolje i čajnici, koji su inspirisani zlatiborskim predelima i prirodom.
Ana Lazić je vajarica koja se vratila u selo Tripkova na Zlatiboru kako bi ostvarila svoj san i stvorila prostor gdje će moći da se posveti svojoj umetnosti. Njena odluka da transformiše dedinu štalu u atelje bila je inspirisana ljubavlju prema selu, prirodi i zlatiborskim predelima. Ana se bavi vajanjem, pravljenjem skulptura od drveta i kamena, ali također ima i peć pa radi na keramici.
U svom ateljeu, Ana pravi šolje za čaj, čajnike i ostale dekoracije koje su inspirisane zlatiborskim predelima. Ideja da se posveti umetnosti potekla je iz radionice fuzije stakla Velje Tošanića, gde je kao dete učila i pomagala. Nakon završenih studija vajarstva, Ana je odlučila da stvori most između svoje prošlosti i sadašnjosti, između materijala iz prirode i svoje umetničke vizije.
Deda Obrad, koji je predložio da Ana preuredi štalu u atelje, nazvanu Zuko u njegovu čast, nije doživeo da vidi prostor koji je nastao iz Aninog rada i ljubavi prema umetnosti. Međutim, njegova inspiracija i podrška bili su presudni za Aninu odluku da se posveti stvaranju umetničkih dela u svom rodnom selu.
Ana je zajedno sa komšijama i rođacima počela s radovima transformacije štale u atelje u januaru. U prostoru gde su nekad bile pregrade za stoku i stari mlin, danas se mogu videti četkice, boje, ukrašene šolje i čajnici, koji su proizvodi Aninog rada i inspiracije.
Umetnica Ana Lazić vratila se u selo Tripkova na Zlatiboru kako bi napravila svoj atelje i posvetila se umetnosti koja joj je prirasla srcu još od malih nogu. Njen deda Obrad, koji je predložio da preuredi štalu u atelje, nazvanu Zuko u njegovu čast, nažalost, nije doživeo da vidi prostor koji je nastao iz Aninog rada i ljubavi prema umetnosti. Ana se bavi vajanjem, pravljenjem skulptura od drveta i kamena, ali također ima i peć pa radi na keramici.
U svom ateljeu, Ana pravi šolje za čaj, čajnike i ostale dekoracije koje su inspirisane zlatiborskim predelima. Ideja da se posveti umetnosti potekla je iz radionice fuzije stakla Velje Tošanića, gde je kao dete učila i pomagala. Prostor u kojem sada stvara svoje umetničke radove nekad je bio pun pregrada za stoku i stari mlin, a Ana je odlučila da zadrži grede, stepenice, prozore i neke stare predmete kako bi mu dala posebnu energiju.
Ana je odlučila da se posveti umetnosti i stvaranju umetničkih dela inspirisanih zlatiborskim predelima i prirodom. U njenom ateljeu mogu se videti četkice, boje, ukrašene šolje i čajnici, koji su proizvodi Aninog rada i inspiracije. Nakon završenih studija vajarstva, Ana je vratila se u svoje rodno selo na Zlatiboru kako bi ostvarila svoj san i stvorila prostor gdje će moći da se posveti svojoj umetnosti.
