Plitvička jezera, smještena između Male Kapele i Ličke Plješivice, predstavljaju jedan od najstarijih i najimpozantnijih nacionalnih parkova u Hrvatskoj. Sa svojih devedeset jezera različitih boja, šuma, vrela i slapova, ova prirodna oaza postala je prepoznata kao prirodni fenomen od svjetske važnosti.
Ovi bujni gorski krajolici su postali nacionalni park 1949. godine, a trideset godina kasnije su uvršteni na UNESCO-ovu Listu svjetske prirodne baštine. Plitvička jezera su isprepletena mostićima, stazama i pričama iz geološke prošlosti, ali i narodnim predanjima i legendama koje i dalje žive među lokalnim stanovništvom.
Legenda o Crnoj kraljici, dobrotvornoj vili s Velebita, jedna je od najpoznatijih priča vezanih za Plitvička jezera. Kada je suša zahvatila kraj, Crna kraljica je čula vapaje naroda i obećala im kišu. Kiša je padala tako dugo dok se nisu napunili izvori rijeka i stvorila se niz jezera. Zahvalni ljudi su joj sagradili dvorac iznad jezera Kozjak, a ona je nastavila paziti na njih.
Uz legende o Crnoj kraljici, Plitvička jezera su prepuna priča o čuvarima Vražje šume, vilama, pustinjacima i nesretnicima koji su obilježili ovo područje. Imena jezera su se mijenjala kroz vrijeme, ali legenda o nastanku ovog čudesnog mjesta ostala je nepromijenjena.
Plitvička jezera su postala simbol prirodnog bogatstva Hrvatske i privlače posjetitelje iz cijelog svijeta svojom ljepotom i jedinstvenim ekosustavom. Nacionalni park i dalje predstavlja važno mjesto očuvanja prirode i promicanja svijesti o važnosti očuvanja prirodnih resursa.
Uprkos promjenama kroz koje su prošla imena jezera i lokaliteta, legende o Plitvičkim jezerima ostaju snažne i inspirativne, podsjećajući nas na važnost čuvanja prirode i njene ljepote. Ovaj nacionalni park ostaje neizostavan dio hrvatske kulturne baštine i važan simbol ljepote prirode koju trebamo čuvati za buduće generacije.
