Na Olimpijskim igrama u Parizu sudjeluje 113 sportaša, a mnogi možda ne znaju da je prvi Srbin koji je nastupio na ovom prestižnom natjecanju bio maratonac iz sela Bistrica kod Petrovca na Mlavi. To se dogodilo u Stockholmu 1912. godine.

Dragutin Tomašević, rođen 1890. godine, ušao je u povijest naše atletike i olimpizma. U Stockholmu je trčao maraton i pretpostavlja se da je završio na 37. mjestu od 62 natjecatelja te da je bio saboteriran tijekom utrke, jer je navodno bio gurnut s staze.

Tomašević je već od djetinjstva pokazivao veliki talent za atletiku, posebno za maraton. Postoji anegdota da se još 1909. godine natjecao sa vlakom „Ćirom“ od Požarevca do Petrovca na Mlavi, što je udaljenost od četrdesetak kilometara, i pobijedio!

U njegovom rodnom selu nalazi se spomen soba posvećena njegovim sportskim uspjesima. Nakon Stockholma, pripremao se i za Olimpijske igre u Berlinu 1916. godine, ali ga je u tome spriječio Prvi svjetski rat.

Kao narednik Srpske vojske, smrtno je ranjen u listopadu 1915. godine na brdu Bubanj kod Petrovca na Mlavi u borbi protiv Austrougara. Postoji i anegdota o njegovoj smrti, da su liječnici tijekom operacije, navodno, utvrdili da je Tomašević imao dva srca, jedno veliko i jedno manje.

Sahranjen je u rodnom selu Bistrici, a sjećanje na njega danas čuva njegov rođak po majčinoj liniji, Radiša, koji je osmislio spomen sobu. U njoj se osim namještaja nalaze i fotografije, trofeji, osobni predmeti i novinski članci o velikom sportašu ovog područja.

U znak sjećanja na prvog srpskog olimpijca i maratonca, Olimpijski komitet Srbije i opština Petrovac na Mlavi, već skoro dvije decenije organiziraju utrku od Bistrice do Petrovca na Mlavi.

Ovim se priča o Dragutinu Tomaševiću ponovno vraća u fokus javnosti, ističući njegov značaj i doprinos srpskom sportu i olimpizmu. Njegova hrabrost, talent i predanost sportu ostavili su trag koji se i danas cijeni i poštuje.

Kroz priču o Tomaševiću, otkrivamo važnost njegovog doprinosa u razvoju atletike u Srbiji te njegovu ulogu u postavljanju temelja za buduće generacije sportaša. Njegova borba i predanost inspiracija su mnogima da se bave sportom s istom strašću i odlučnošću kao što je to činio Tomašević.

Olimpijske igre u Parizu pružaju priliku da se prisjetimo prošlosti, učeći o važnosti sportskog duha, požrtvovnosti i upornosti. Tomaševićeva priča podsjeća nas na vrijednost sporta i njegovu sposobnost da inspirira ljude diljem svijeta.

Njegova životna priča postaje dio kulturnog naslijeđa Srbije, obogaćujući njenu povijest i tradiciju. Kroz njegovo naslijeđe i spomen sobu u Bistrici, očuvana je uspomena na hrabrog maratonca i prvog srpskog olimpijca.

Olimpijske igre kontinuirano promiču sportske vrijednosti i spajaju ljude različitih kultura i nacionalnosti. Kroz sudjelovanje sportaša poput Tomaševića, olimpijada postaje platforma za promicanje mira, tolerancije i suradnje među narodima.

Kroz ovu priču o prvom srpskom olimpijcu, ističemo važnost sjećanja na prošle generacije sportaša te njihovu ulogu u oblikovanju sportske baštine zemlje. Njihova predanost i hrabrost inspiracija su novim generacijama da nastave tradiciju trčanja, napornog treninga i postizanja izvrsnosti u sportu.

Dragutin Tomašević ostaje simbol srpskog olimpizma i maratona, čija je priča prenijeta kroz generacije kao primjer hrabrosti i istrajnosti. Njegovo ime i naslijeđe žive kroz sportsku zajednicu Srbije, potičući buduće sportaše da slijede njegov primjer i nastoje postići vrhunske sportske rezultate.

Kroz upornost, strast i posvećenost sportu, Tomašević je postao legenda srpskog atletizma, ostavljajući neizbrisiv trag u povijesti srpskog sporta. Njegova priča inspiracija je mnogima da sanjaju velike snove i ostvare svoje ciljeve kroz sportsku predanost i rad.